“Banks are bastards” (banke su nitkovi), piše na žutoj trokutastoj naljepnici u kutu stražnjeg vjetrobranskog stakla automobila dublinskog taksista Edwarda Shankleya. Shankley, vitalni pedesetogodišnjak, ima puno razloga biti ljutit na banke. Do prije dvije godine bio je vlasnik uspješne građevinarske tvrtke srednje veličine.

Zapošljavao je tridesetak radnika i stabilno poslovao baveći se zidarskim poslovima na bujajućem lokalnom tržištu nekretnina, no kao i većina Iraca nije bio spreman za ono što je uslijedilo. Globalna financijska kriza 2007. pogodila je i Irsku. Golemi nekretninski balon koji je prošlih godina rastao – eksplodirao je, a slabo regulirani irski bankarski sustav počeo gomilati goleme dubioze zbog izloženosti toksičnim vrijednosnim papirima u SAD-u. Ekonomija se počela urušavati, a među prvima koji su osjetili nalet krize bio je građevinski sektor. Kako je promet na tržištu nekretnina kopnio, a njihova cijena padala, tvrtke poput Shankleyeve propadale su.

Da bi pokušala umiriti stanje, a i pod prikrivenim pritiskom Europske unije, irska Vlada krajem 2008. donijela je odluku da izda jastvo za sve dugove 6 najvećih nacionalnih banaka. Faktički, dug banaka je nacionaliziran. Od javnog duga u visini 25 posto BDP-a 2006. godine, Irska je zahvaljujući tom potezu ove godine dosegnula razinu javnog duga od 118 posto BDP-a. Ipak, ni jamstva nisu pomogla. Država koja je 2007. godine zabilježila proračunski suficit, tri godine poslije bilježila je proračunski deficit od 32 posto – veći čak i od Grčke. U siječnju 2009. godine broj nezaposlenih dosegnuo je 326 tisuća – najveću razinu od 1967. godine. Jedan od njih bio je Shankley, koji je nakon nekoliko mjeseci na burzi našao posao vozača u taxi kompaniji. Ne skriva svoju ljutnju prema bankama.

– Ponašali su se kao neodgovorni bogataši, lakomisleno ulagali tuđi novac i dijelili si milijunske bonuse. Kad su počeli problemi, sve su svalili na leđa građana. Tvrdili su da će nas to stajati četiri milijarde eura. Koštalo je deset puta više, a cijenu će na kraju platiti svi osim onih koji bi trebali – ogorčen je Shankley. Mnogi će se Irci s njim složiti. U veljači 2009. više od 100 tisuća Iraca okupilo se na prosvjedima protiv Vladinih najavljenih mjera štednje u sklopu kojih je trebao biti smanjen opseg usluga pružanih u sklopu nacionalnog zdravstvenog osiguranja, ali i uvedene školarine na državnim sveučilištima. Mnogi su Irci te najave vidjeli kao konačni krah države blagostanja, kakva je prethodnih desetljeća u Irskoj bila izgrađena.

Krah banaka

U desetljeće i pol, od ranih devedesetih do 2007. godine, Irska je nosila titulu najbrže rastuće države u Europi. Uspon Keltskog tigra temeljio se na politici visokih poreznih olakšica za ulagače, progresivnoj obrazovnoj politici, labavoj regulativi za financijski sektor i velikom uplivu jeftinoga kapitala koji je državi omogućen nakon što je uvela euro kao službenu valutu. Kombinacija tih faktora, rezultirala je velikom količinom stranih investicija, naročito u visokotehnološkim djelatnostima, kao što je informatički sektor. Ipak, ta politika imala je i negativnu stranu. Irske banke nekontrolirano su se širile. U samo četiri godine inozemni dug irskih banaka porastao je sa 15 na 110 milijardi eura. Veliki dio tog novca zapravo je bio preusmjeren Ircima, koji su njime financirali svoj iznimno visoki životni standard. Ipak, kada je puklo, mnogi su izgubili, kaže Shankley.

– Ako želite kupiti nekretninu u Irskoj, sad vam je vrijeme. Vjerujte mi, u tom sam biznisu bio trideset godina, nikad je nećete dobiti jeftinije. Znam za konkretne primjere kuća na kojima je moja tvrtka radila neposredno prije krize. Tada su se prodavale po 300 tisuća eura, a sad ih možete kupiti za stotinjak. Jadni oni koji su ih kupili na kredit prije sloma tržišta. Ako ne žele izgubiti dvije trećine vrijednosti, osuđeni su živjeti u njima do smrti – s neskrivenom ljutnjom priča taksist. Ipak, usprkos velikim rezovima koje je uvela Vlada i problemima na nekretninskom tržištu, irska ekonomija nije se urušila, pa čak ni kad je kreditna agencija Moody’s irski kreditne rejting srušila u razinu “smeća”.

PROČITAJTE CIJELI ČLANAK (Marko Biočina, Večernji list)