Činjenicu da Poreč ima previše crnih točaka da bi bio toliko najbolje uređen turistički grad na Jadranu da ga treba čak »izvaditi« iz konkurencije za razne »cvjetove«, priznaju i sami, iole objektivniji Porečani.

No, malo toga čine da bude drugačije. Istini za volju, neka velika gradska rugla, kao što su zapušteni hotel »Riviera«, Trg Marafor, bivša odmarališta Gradisa, Incela, Šumadije, palača Vergottini, pa i riva i Peškera, traže i velika sredstva za (pre)uređenje pa to može biti, i obično jest, skuža za dugogodišnji nemar.

Međutim, puno je detalja koji su jednako ružni ili neuredni, a rješivi su uz malo dobre volje, truda i elementarnog smisla za estetiku. Uzmimo, primjerice, Trg Matije Gupca, koji nažalost i nije pravi trg jer porečka vlast ne haje za njegovu revitalizaciju vraćanjem barem dijela zgrada porušenih savezničkim bombardiranjem grada, pa je danas taj prostor neuspješni hibrid parka i povijesnog trga, nekad zvanog Gospodskim – Piazza dei signori. U njegovo lijepo popločenje utrošeni su unatrag nekoliko godina pristojni novci, uz zaključak lokalnih vlasti da ondje više neće biti ljetnih štandova za prodaju koječega.

Nisu postavili štandove, ali jesu kioske s istim asortimanom, i uz tu razliku da su na trgu i sada, zimi. Otužno zatvoreni čine društvo građevinskom materijalu koji na trg odlažu graditelji iz okolnih kuća, a »posjeti« ih i pokoji automobil, kojemu također ondje nije mjesto.

U čemu je problem? U novcu sigurno ne. Problem je u glavama. Posebno je to vidljivo u starom gradu, prema kojem većina današnjih Porečana nema emocionalnog odnosa, ali ni poštovanja. On im je tu samo zbog ljetnih para, a zimi je nužno zlo. Stoga se isto pitanje o neuređenosti, s istim odgovorom, može postaviti i za zimi zatvorene lokale sa staklenim izlozima i vratima oblijepljenim papirom koji redovito na jednom kraju padne i… slika je super. Ili za vješanje razne odjeće, stolnjaka i koječega po fasadama starogradskih kamenih palača, čega u Decumanusu ima i u ovim zimskim mjesecima. Ili za otužno sasušeno lišće nekad ukrasnog cvijeća koje »krasi« rivu između Parentina i Lučke kapetanije. Ili za poslovne prostore koji po gradu još nemaju uređene reklamne natpise. Ili za »bošku« na rivi… Gradska vlast troši novac na suludo skupo uređenje Trga slobode pa oko njega postavi reflektore od čijeg se bljeska ne vide fasade (možda zato da se tako barem noću skriju one neuređene?).

Još strahotnije je skupo plaćanje master planova i programa kojima se najprije otkrije topla voda, notorne stvari koje su »svima« poznate, a potom skupljaju prašinu u administracijskim ladicama ili, modernije, u »kantama« kompjutora. No, možda je i bolje da komunalni »urednici« ništa ni ne uređuju, jer to obično završi besprizornim kičericama, kao što su dozlaboga šareni cvjetnjaci, ruže penjačice po prerijetkim palmama i famozni đirani po prozorima gradske palače. Poreč je izgubljen između puno novca i malo ukusa.

Piše  G. PRODAN