piše: Elvis Uravić,istrasport.eu

Naš prvi kontakt s Oliverom Radolovićem, seniorom trenera košarkaša Istre Poreč i operativcem u jednom od najkvalitetnijih sportskih organizacija našeg poluotoka, primjetno je da se to radi o školovanom i ozbiljnom sportskom djelatniku. Jedino što možemo poželjeti istarskoj košarci – nek’ bude više takvih !

Vi ste najmlađi klub u Istri, što se košarke tiče. Kada je stigla prva ideja o osnivanju kluba i je bilo nekakvih prepreka u procesu ili je sve prošlo glatko ?

Mi smo najmlađi i jedan od najmasovnijih klubova u Istri. Naših 7 selekcija (mlađi uzrasti, kadeti, juniori, seniorke, druga momčad seniora, prva momčad seniora i veterani) koje se aktivno natječu u ligama HKS-a čine naš klub i najbrojnijim po broju kategorija.

Ideja o osnivanju kluba, zapravo točnije o reformaciji porečke košarke, potekla je još na jesen 2010. godine nakon jednog od brojnih susreta više generacija porečke košarke, koje nisu bile zadovoljne stanjem i neradom u istoj. Krajem 2011. godine i početkom 2012. godine ponudili smo našem bivšem košarkaškom klubu (KK Poreč) ulazak u klub preko 70-orice članova, sponzora i osoba koje žele raditi u klubu na podizanju kvalitete porečke košarke.

Kako ljudi koji su vodili klub nisu bili zainteresirani za suradnju i ulazak u klub svih ljudi koji su stvarali porečku košarku, 13.04.2012. osnovali smo novi klub u kojem član može biti svaka osoba koja se ikada bavila košarkom u Poreču. Ideja o podizanju porečke košarke značila je objedinjavanje svih ljudi koji su se ikada bavili košarkom u članstvo jednog jedinstvenog kluba i svih sadašnjih košarkaša i košarkašica u Poreču u jedan košarkaški klub.

Košarkaški klub Istra Poreč i danas šalje javni i otvoreni poziv na udruživanje porečkih košarkaških klubova u jedan jedinstveni klub u kojem bi svi ljudi koji su se ikada bavili košarkom u Poreču imali pravo biti članovi tog kluba, a svi igrači i igračice obaju klubova postali igrači jednog jedinstvenog porečkog košarkaškog kluba. Porečki košarkaški klub treba egzistirati isključivo radi interesa porečke djece, a ne radi osobnih i poltičkih interesa raznih pojedinaca.

Uz seniorske nastupe, imate se pravo dičiti i omladinskim pogonom. Koliko djece trenutno trenira u klubu, gdje imate treninge i koliko trenera trenutno radi u klubu ?

Najviše se ponosimo time što smo, u samo godinu dana, uspjeli seniorsku ekipu porečke košarke s uvjerljivo zadnjeg mjesta posljednje B1 lige (uz omjer 0-12 i prosječnu razliku poraza od preko 50 koševa po utakmici!) dovesti u A2 ligu, osvojiti medalju za porečku košarku u juniorskom prvenstvu Istre nakon više od desetljeća, a naši su veterani i osvojili naslov prvaka lige Istre, Kvarnera i Slovenskog primorja!

Ponosni smo i na naše seniorke koje nastupaju u B1 ligi i koje imaju ogromnu mogućnost napretka, te na naše juniore i kadete u kojima ima nekoliko vrlo zanimljivih igrača za budućnost kluba. Najdraži i najmasovniji dio naše klupske obitelji (s 24 mala košarkašića) je selekcija mlađih uzrasta, među kojima je zasigurno puno talenata koji će dugo godina nositi porečku košarku. U klubu trenutno rade četvorica trenera; trener Ivan Erlić vodi mlade uzraste, trener Velimir Kljaić kadete i seniorke, trener Aleksandar Gaćina veterane i moja malenkost seniore, drugu momčad (U21) i juniore.

Većina naših treninga odvija se u gradskim dvoranama Žatika i Veli Jože, a povremeno, jer još uvijek nemamo dovoljan broj sati za sve naše selekcije u gradskim dvoranama, koristimo dvorane Intesport i Diamant u Poreču.

Što se tiče seniorskog kadra, je li on sastavljen od igrača redom iz Poreča, ili ima i kakvih ‘dodataka’ domaćem kadru ?

Kostur naše seniorske ekipe sastavljen je igrača iz bazena Poreštine (Poreča i okolice). Istog čine kapetan Bezmalinović, dokapetan Erlić, Budinski, Velenik, Jelavić, Kalac, Behlulović, Regić, Sergo, Kraljević, Ivanišević Sotošek, Živković, Zorić, Pačarić, Uljančić, Glušac, Legović i drugi. Iz istarskog nam bazena dolaze Licul iz Pule, Grbavac iz Pazina i Nadarević iz Labina, koji su prepoznali kvalitetan rad u klubu i nije im teško gotovo svakodnevno putovati do Poreča.

Koja bi pozicija na ljestvici A2 lige Zapad zadovoljila upravu Kluba? Postoje li nekakve dugoročnije ambicije za viši rang ?

Uprava kluba realno je i ambiciozno postavila svoje ciljeve. U prvom četverogodišnjem ciklusu kluba (2012-2016) glavni je cilj razvoj naših mladih i talentiranih igrača uz pomoć ponekog iskusnog košarkaša. Stoga nam u ovom ciklusu rezultat na ljestvici uopće nije imperativ.

Najveća dobit kluba jest što igrači rođeni u periodu od 1992. do 1998. dobivaju veliku minutažu na seniorskim, U21 i juniorskim utakmicama. Prvenstveni je cilj kluba zadržati igrače poput Regića (21), Serga (20), Živkovića (18), Ivanišević Sotošeka (18), Grbavca (17), Zorića (17), Nadarevića (16), Pačarića (16), Uljančića (16), Glušca (15), Legovića (15), Rupčića (15) i drugih, te vratiti u klub velike talente porečke košarke Mazića (20), Antunovića (18) i Dojkića (17).

S tom bismo jako kvalitetnom generacijom, uz žestoki i kvalitetni rad, mogli razmišljati o vrhu A2 lige i ulasku u A1 ligu Hrvatske do 2020. godine, kada će svi ti igrači biti u optimalnim košarkaškim godinama, a pridodat će im se i neki jako zanimljivi talenti iz omladinskog pogona poput Martuslovića (13), Kovača (12), Soldatića (12), Demirova (12), Gaćine (11), Pačarića (10), Benkovića (9) i drugih.

Želite li nešto nadodati za kraj ?

Najveću zahvalu za sav rad i uspjehe kluba u proteklih godinu i pol dana upućujemo roditeljima svih naših igračica i igrača. Oni su prepoznali naš humano-sportski projekt i od prvog su dana naša najveća podrška.

Najvažnija svrha postojanja kluba jest zapravo pružanje pomoći roditeljima u odgoju djece. I osim sportskog dijela košarkaškog programa, naš klub posvećuje bitnu pažnju humanom dijelu razvoja ličnosti naših igrača. Stoga naši igrači 2-3 puta godišnje imaju obvezu odlaska na sastanke o prevencijama od raznih tipova ovisnoti, na posjete i pomoć institucijama koje se bave brigom o nemoćnim osobama i na podršku i osjećaj davanja onog najboljeg od sebe svim svojim suigračima u klubu svakog dana.

Najveća ljudska vrijednost jednog učitelja ili trenera je vidjeti kako djeca s kojima radite napreduju kao ljudi (podredno i kao košarkaši, iako je ljudski napredak puno važniji). Pokušavam učiti moje igrače da su altruizam i davanje smisao života. Isto nas čini sretnim, odgovornim i uspješnim ljudima.

Najveći trener američke sveučilišne košarke John Wooden (1910-2010) je govorio da ”ne možeš doživjeti savršeni dan ako nisi napravio nešto za nekoga koji ti to nikada neće moći vratiti.” Iz tog razloga učim djecu davanju i borbi za drugoga. Iz takvog načina razmišljanja i poimanja života proizlaze košarkaški šampioni i najkvalitetniji ljudi. Zahvaljujem na vrlo ugodnom sportskom razgovoru i pozdravljam sve čitatelje Vašeg portala.