Danas, zahvaljujući prvenstveno njegovom angažmanu, Višnjan slovi kao jedna od «Meka» alternativnih obrazovnih aktivnosti, kojoj hodočaste mladi iz cijelog svijeta.

Općenita je predodžba o Koradu da je on «onaj astronom iz Višnjana». Međutim, on je mnogo više od toga. Zbog toga smo ovim razgovorom pokušali približiti čitateljima Regionala njegove stavove o obrazovanju, društvu, ekologiji i svemu što nas okružuje.

REGIONAL: Voditelj ste jedne od najuspješnijih institucija alternativnog obrazovanja u Hrvatskoj. Što mislite o službenom obrazovnom sustavu?

Ovo je naprosto prekompleksno pitanje. Školski sustavi su izuzetno kompleksni i tromi sustavi i pokušati ih analizirati u jednom tekstu suvisle dužine je skoro pa neizvedivo. Elementi koje bi trebalo analizirati kako bi se stekla slika o sustavu su položaj učenika, profesora, ali i hijerarhijskih struktura države, koja želi zadržati monopol nad edukacijom, te obitelj, vanjsko okruženje države, kapital koji traži žrtve. Eto, sustav je jako složen i pun apsurda i to ne samo kod nas. Naši mladi ljudi, koji izlaze iz škola, opterećeni su raznoraznim dogmama, što uvelike proistječe iz autoritarne pozicije nastavnika. Za ilustraciju, recimo, ljudi obrazovani u zapadnoeuropskim zemljama puno spremniji postavljati pitanja i komentirati predavače. Naši mladi ljudi će biti puno sramežljiviji. Oni će odslušati predavača uglavnom bez komentara.

REGIONAL: Da li je HNOS kvalitetni pomak u tom smjeru ili bi ga okarakterizirali tek kao šminku?

Što se HNOS-a tiče, intencije zakonodavca su jasne, dovesti sustav do standardne kakvoće programa. Što se nivoa znanja, osposobljenosti tiče HNOS nije ništa posebno, tek jedan od aspekata mekdonaldizacije školstva. S druge strane, izvršitelji su mu uglavnom nespremni i slabo motivirani, nedostaje im adekvatna oprema i prostor. Što se učenika tiče, oni su svakim danom sve više uvučeni u sustave vrijednosti gdje je rad pri dnu ljestvice poželjnoga. Naravno da postoje izlazi iz takvih situacija, ali oni nisu ni brzi ni jednostavni, a i ne ovise samo o školstvu.

U edukaciji je obitelj na prvom mjestu, a za razvoj inteligencije su najbitnije prve tri godine. Aktualni  testovi inteligencije su standardizirani za Amerikance i kalibriraju se po svijetu. Naravno, na rezultat jako utječe sredina u kojoj se dijete odgaja. Hrvatska je dobra sredina za odgoj djece zbog same kvalitete života i manjeg zatomljavanja kreativnosti od "uređenih" sredina. To što u HR nedostaje morat ćete nadoknađivati samoobrazovanjem.

Pokušati biti intelektualac u ovakvoj sredini i djelovati u pravcu da se to promjeni je problem i trebat će desetljeća da se taj sklop odgoj + obitelj + sustav vrijednosti + sredina = inducirani dio IQ-a dovede do prosjeka za „zapadni svijet”.

REGIONAL: Po čemu su programi Znanstveno edukacijskog centra Višnjan (ZEC) bolji od programa ostalih sličnih centara? Koje su njegove slabosti?

Naši su programi vanškolski pa imaju potpunu slobodu odabira sadržaja i metoda, a kako nisu pod ingerencijom MZOS-a odgovorni smo za njihov uspjeh samo našim ciljevima, učenicima i njihovim roditeljima. Slični centri baš i nisu česti, i kad se uzme gdje se nalaze projekti koji su nam ekvivalenti po programima, onda treba otići  van Hrvatske. U našem susjedstvu  postoje slični programi u Francuskoj, Mađarskoj, Njemačkoj i Srbiji, a u ostatku svijeta u Izraelu, SAD, Velikoj Britaniji,  Južnoj Koreji…  Svjetska organizacija koja koordinira rad mreže tih projekata, NYEX – Network of Youth Excellence je krovna organizacija sa sekretarijatom privremeno smještenim u Budimpešti. Podršku ima od UNESCO-a i NATO-a, svatko sa svojim interesima, a  trenutno upravo mi predsjedamo tom organizacijom.

Što se naših slabosti tiče, rekao bih da su one zajedničke svim nevladinim organizacijama u nas. Dakle, nedostaci su podfinanciranost, kroničan nedostatak opreme, ogroman gubitak vremena i energije u potrazi za nekom pomoći ili sponzorstvom i sl. Slijedeći velik problem, a to je slabost koja nam tek dolazi, biti će nedostatak vrsnih mentora pri narednom podizanju nivoa aktivnosti