S poštovanjem i zahvalnošću opraštamo se od svog sugrađanina Zorka Serga, boćara i jednog od najzaslužnijih što je boćanje postalo najmasovniji sport na području Poreča i šire te aktivnog volontera u poboljšanju života umirovljenika i ostvarenju njihovih prava.

Sergo je rođen 1. svibnja 1931. u Dračevcu. Njegova boćarska aktivnost datira još od davne 1948. godine kada je prvi put zaigrao na boće u svom rodnom Dračevcu, kada još nije bilo igrališta – boćališta u današnjem smislu. Igralo se na travi i po bijelom, neasfaltiranom, seoskom putu. U boćarskom klubu „Lučki radnik“ proveo je više od deset godina, od 1952. do 1963., dok se,  prelaskom na rad u Istravino, uključuje u organiziranje boćarske sekcije u tom poduzeću.

Vraća se u Poreč 1974. godine, te naredne godine osniva Boćarski savez Općine Poreč i od tada počinje boćarska ekspanzija na Poreštini – osnivanjem klubova po mjesnim odborima te izgradnjom boćališta po traženim standardima. Uz aktivnosti u Boćarskom savezu, čiji je predsjednik bio u dva mandata, Sergo je redovno i igrao u više klubova, dok je klubu „Mate Balota“ bio počasni, doživotni predsjednik.  Osim u boćanju, Zorko Sergo bio je aktivan i u kuglačkom sportu, ali za sebe je volio reći da je uvijek aktivan društveni radnik, volonter koji je porečkim umirovljenicima pomagao u ostvarivanju prava u Hrvatskoj i Italiji. Bio je i istaknuti član udruge civilnih invalida rata.

Ukratko, volio je i živio za svoj Poreč.

Grad Poreč – Parenzo i Sportska zajednica Grada Poreča prepoznali su njegov rad te mu dodijelili Nagradu za životno djelo, a isto je učinila i Sportska zajednica Istarske županije

Zatekla nas je jutros i rastužila vijest o smrti, stoga, u ime svih Porečanki i Porečana koje je podučavao i pozdravljao s osmijehom, opraštamo se od g. Serga, uz zahvalu za sve njegove ljudske i stručne doprinose Poreču i Istri.

 

Gradonačelnik Poreča                                                                                                      

Loris Peršurić
sa suradnicima