Konačno! Taman kada sam pomislio da smo mi Istrijani jedini koji manje volimo svoje bližnje a uzdižemo na pijedestal poštenja i mudrosti sve one koji nisu naši bližnji, dobili smo potvrdu da ipak postoje građani i u drugim dijelovima države koji će svaku inicijativu domaćih ljudi smatrati bezobraznim privatnim interesom, a inicijativu stranog kapitala kao dugo čekanu injekciju svježeg novca.
Zašto smo takvi, to je drugo pitanje, ali činjenica jest da je to možda jedna generalna karakteristika našega naroda zadnje vrijeme. Kako mi samo volimo velike količine novca našeg čovjeka promatrati kao novac koji je sigurno zarađen krađom i nepravdom, dok velike količine novca stranih subjekata promatramo kao prave primjere tržišne ekonomije zapadnih svjetonadzora.
Naravno, radi se o našoj metropoli i inicijativi da se jedan dio grada uredi po inicijativi privatne osobe koja se već duže vremena muči sa dozvolama i prosvjedima oko konačnog početka radova.
Na prvi pogled vjerojatno će svi reagirati na jedini logični način, a to je osuditi početak radova na izgradnji poslovno stambenog kompleksa u najstrožem dijelu metropole i ujedno lokaciji gdje se nalaze najstarije i najpoznatije građevine još iz doba Autrougarske.
No, malo detaljnija analiza pokazati će možda da situacija ipak nije tako čista kako se čini. Prosvjednici svakako imaju svoje pravo iskazivati neslaganje sa navedenom planiranom investicijom, jer se ipak radi o narušavanju jednog prepoznatljivog dijela metropole, no treba li baš svaka inicijativa domaćeg privatnog kapitala, kako god bio zarađen ako je namijenjen općeg napretku, nailazili na takve uvrede?
U ovom je kontekstu posebno bitno što zpravo građani metropole zamjeraju investitoru. To je svakako činjenica da se nova građevina neće nikako uklapati u centar metropole kojega karakteriziraju stare i arhaične zgrade. Svakako se i ističe da metropola ne treba još nekoliko stotina parkirnih mjesta u garažama, te svakako da ne treba još nekoliko desetaka skupih poslovnih prostora.
Dakle, u gradske infrasturkture ne treba ulagati, takav je očito stav prosvjednika. No, kao i u svakom načinu izražavanja neslaganja, uvijek je neslaganje rezultat možda i činjenice da je to isto neslaganje ponekad rezultat površne analize stvarnog stanja.
Konkretnije? Naime, već duži niz godina gradska uprava naše metropole pretrpana je zahtjevima za obnovom zgrada u srcu metropole. Svi smo imali prilike gledati reportaže na TV-u u kojima se ljudi žale kako sa pročelja zgrada u metropoli padaju dijelovi fasade i žbuke.
Jednako tako, sudovi su prepuni međusobnih tužbi koje građani metropole podižu jedni protiv drugih, a sve zbog činjenice da netko od njih nije uplatio sredstva za obnovu zgrada, temeljem čega stanari određene zgrade ne mogu izvršiti popravke uništenih pročelja ili krovova zgrada. Dakle, ako građani žele da se grad uključi u obnovu zgrada, i ako građani podižu tužbe jedni protiv drugih zbog toga što se ne investira u obnovu zgrada , zašto je onda problem ako jedan investitor može jedan vrlo značajan dio grada u potpunosti obnoviti?
Još je jedna stvar vrlo bitna, a to je da se nitko od građana ne buni kada strani, dakle inozemni investitori otvaraju nove, velike i glomazne shopping centre u metropoli. Shopping centri sastavljeni su tako da gotovo četvrtinu čine parkirna mjesta a ostalo poslovni prostori. Investitoru o kojemu je riječ spotiče se da grad ne treba nove poslovne prostore i parkirna mjesta. Velikim shopping centrima to se ne predbacuje.
Nadalje, najnoviji shopping cetri niknuli su u najljepšim dijelovima u i oko metropole, odnosno na sjecištima važnih komunikacija, i uz zelene porvšine tik uz šetnice uz rijeku Savu i li na pitoresknim brežuljcima iznad Zagreba, čime su originalne lijepe lokacije trajno devastirane. Investitoru o kojemu je riječ spotiče se da će svojim aktivnostima trajno uništiti prepoznatljivu jezgru metropole. To se velikim shopping centrima ne spotiče.
Imamo pravo biti zbunjeni. Kako to da nitko ne reagira kada strani kapital čini isto ono što čini i domaći čovjek? A kada to radi domaći čovjek, tada je to lopovluk i rezultat podmićivanja. Postoji li bilo što što bi trebalo zamjerati domaćem investitoru koji u centru metropole želi izgraditi ono isto što tako lako rade strani investitori?
Naravno da postoji! A to je činjenica da je domaći čovjek, rođeni zagrepčanin koji svoj novac želi uložiti u svoj grad.
Bojim se da mu je to jedina prava greška.

zzlevak