Veselo, šareno i opušteno bilo je danas na prigodnoj svečanosti u dječjem vrtiću Radost 2, u kojem je simbolično obilježen početak nove pedagoške godine u porečkim vrtićima, ali i završetak obnove ove povijesne zgrade u kojoj je već desetljećima smješten vrtić.

Sjedište vrtića Radost 2, poznatog još i kao Gornji vrtić nalazi se u samom središtu Poreča, u povijesnoj zgradi koja datira iz 1910. godine i u kojoj se još od 1980. godine provode aktivnosti predškolskog odgoja. Zgrada je više od stotinu godina imala uvijek društvenu namjenu, prvo kao zdravstveno -socijalna ustanova, a zadnjih četrdesetak godina kao ustanova za predškolski odgoj. Upravo zato bilo je potrebno izvršiti zahtjevnu obnovu zgrade, ali na način da ostane netaknut njezin povijesni izgled, a s druge strane da korisnicima pruži sve mogućnosti moderne energetski obnovljene zgrade.

Tako je Grad Poreč-Parenzo prijavio Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost projekt energetske obnove zgrade Gornjeg vrtića, za što mu je odobreno 132.731 EUR-a (milijun kuna) bespovratnih sredstava, što predstavlja 40 posto ukupnih troškova koji iznose oko 324.000 eura (2.440.607 kn) + PDV.

Stoga je prva faza obnove podrazumijevala radove konstrukcijsko energetske sanacije krovne potkonstrukcije, termoizolaciju kosog stropa, te poda prema negrijanom tavanu, radove sanacije krovišta i krovnog pokrova, radove zamjene kompletne stolarije, te radove kompletne sanacije sustava elektroinstalacija i zamjenu rasvjetnih tijela. Dodatno, Grad je vlastitim sredstvima izradio potrebnu projektno tehničku dokumentaciju (izrada konzervatorske podloge, 3D snimanje fasade, izrada projekta s pripadajućim troškovnikom), te je obnovljena i fasada, škurnice, oličene i unutarnje prostorije, te postavljena nova igrala u dvorištu. Tako je vrtić dobio i nove dvije nove prostorije u unutrašnjosti za djecu, arhivu, te prostorije za djelatnike.

Kako je napomenuo gradonačelnik, ovdje se ne radi samo o običnoj obnovi zgrade, već o jednom dugotrajnom i dosta kompliciranom procesu.

– Ali vrijednost ove zgrade za naš grad, kulturna baština koju ova zgrada predstavlja, vrijedna je svakog truda. Poreč u ovom mandatu prolazi najveće ulaganje u svoju kulturnu baštinu, i kao što sam neki dan na potpisivanju ugovora za obnovu Romaničke kuće rekao, očuvanje i obnova ovakvih spomenika nije samo naša obaveza već i naša dužnost. Jer čuvanjem naše baštine, čuvamo priču našega grada i prenosimo je na nove generacije. A još kad u ovakvom zdanju stasaju nove generacije, vrijednost je još veća. Ali na tome ne stajemo, sada krećemo u izgradnju dva potpuno nova vrtića za 300 djece jer naš je grad, grad pun djece i to nas neizmjerno veseli, rekao je gradonačelnik.

Ravnateljica vrtića Radost, Tereza Banić zahvalila se svima koji su bili uključeni u ovaj projekt, od Grada Poreča-Parenzo i gradskih tvrtki, do izrađivača dokumentacije, konzervatora, izvođača, nadzora, FZOEU, osoblja vrtića i drugih tvrtki, kao i svih volontera koji su dali svoj doprinos, kao i Valamar Rivieri i talijanskom dječjem vrtiću Paperino koji su ustupili svoje prostore na korištenje za vrijeme radova u Gornjem vrtiću.

-I sada sve što je unutra napravljeno ima smisao jer su unutra ušla naša djeca. Renovacijom prošireni su i kapaciteti te sada ovaj vrtić ima sedam skupina, šest vrtićkih i jednu jasličku koje broje ukupno 125 djece, koja će svojim veseljem i razigranošću svemu ovome dati smisao, rekla je ravnateljica Banić.

A djeca su svojim pjesmicama uveličala ovu svečanost i spontanošću i veseljem već potvrdila da će u Radosti 2 i dalje biti vrlo živahno.

 Okupljene je pozdravio i Mladen Ilijević, voditelj Službe za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije u FZOEU, a novu je zgradu blagoslovio porečki župnik Mladen Pranjić. 

Povijest zgrade

U Poreču je u rujnu 1910. godine otvoren prvi starački dom u Istri – prva socijalno-zdravstvena ustanova (Casa di ricovero). Inicijativa takve vrste pokazuje da je Poreč rano pokazao interes prema osjetljivoj društvenoj skupini i zarana je promicao politiku socijalne skrbi.
Zgrada je sagrađena kao kapitalna investicija općine Poreč, a i plemićka obitelj Polesini izdvojila je značajna sredstva.
Provedbu gradnje pratio je gradonačelnik Angelo Danelon koji je ujedno naručio gradnju današnje “gradske palače”. Kao arhitekti navode se Napoleone Sandri i Galli. Zgrada se sastoji od središnjeg volumena s dva bočna aneksa koja su istaknuta u odnosu na glavno pročelje. Pročelje je urešeno pristupnim stubištem i ulaznim trijemom. Proporcije zgrade su harmonizirane. Stilski spada u širi pojam historicizma s umjerenim elementima secesije. Arhitekti su se inspirirali toskanskom ladanjskom arhitekturom.
Dom je smješten na području srednjovjekovnog porečkog groblja gdje se nalazila i crkva Sv. Stjepana.
Zgrada je položena na najvišem porečkom brežuljku čime su štićenici dobili predivan pogled na uvalu Peškera i od svog nastanka predstavlja svojevrsni zaštitni znak grada. Od njenog utemeljenja neprestano prati razvoj i potrebe lokalne zajednice.
Nakon Drugog svjetskog rata zgrada se prenamjenjuje u đački dom, a sedamdesetih godina bila je i u funkciji dijela srednje ekonomske škole, da bi kasnije postala Dječji vrtić.
Zgrada ima svojevrsni kulturno povijesni značaj i uvelike doprinosi urbanitetu grada. Upravo zbog toga svaka je građevinska intervencija morala poštivati izvornu arhitekturu, bez narušavanja estetskih elemenata koji karakteriziraju zgradu.