piše: Nikola Biliškov, Regional

Međutim, Labinjani su na svojem web portalu, prema mom mišljenju, odlično utvrdili da su od te afere gore samo naše zelene udruge. Ovakav stav i sam zastupam, a ovdje ću ga pokušati opravdati. Kao kemičar, koji trenutno radi doktorat na institutu Ruđer Bošković, mislim da sam kompetentan javno iznositi svoje mišljenje o stanju na našoj zelenoj sceni. Osim toga, u djetinjstvu sam vrlo često boravio u Potpićnu, tako da sam i emotivno vezan za kraj u kojem se sad gradi Rockwoolova tvornica.

RAZBACIVANJE PREFIKSOM "EKO"

Neposredan poticaj ovoj pisaniji je niz pisama koja su vjerojatno mnogima, a ne samo meni, zatrpavala inbox e-maila. Pismima je bio zajednički naslov "Istri prijeti katastrofa". Već od ranije upoznat sa stilom kojim je u tim pismima obrađena određena "ekološka" tema, isprva nisam čitao pismo. Međutim, stvar je stalno pritjecala iznova i iznova. Na kraju sam pročitao pismo i, naravno, naišao na cijeli niz pogrešaka, nelogičnosti itd. Osim toga, pismo koje je bilo poziv na potpisivanje peticije, nije bilo čak ni potpisano, što me odbilo od potpisivanja peticije kojom bih podržao akciju s čijim se ciljem, naravno, slažem.

U slučaju zaštite prirode, ozbiljan pristup nužno znači i uključenje znanstvenih istraživanja, ali i pravilne, odgovorne interpretacije rezultata tih istraživanja

Pozivi koje "ekološke" udruge šalju javnosti prepuni su apokaliptičkih uskličnika i senzacionalističkih izjava. U tome im zaista pariraju samo pamfleti Jehovinih svjedoka, Prijatelja životinja i sličnih skupina. Sve bi to bilo opravdano kad bi to što piše stajalo na čvrstim nogama. Nažalost, svatko iole upućen u prirodne znanosti u tim će napisima naići na obilje grešaka. Ponavljam – nažalost, jer okoliš zaista pati od posljedica ljudske sebičnosti i egocentričnosti. Stvar je krajnje ozbiljna i stoga zahtjeva krajnje ozbiljan pristup. U slučaju zaštite prirode ozbiljan pristup nužno znači i uključenje znanstvenih istraživanja, ali i pravilne, odgovorne interpretacije rezultata tih istraživanja. Izjave koje nisu utemeljene na znanstvenim činjenicama lagano su oborive. Upravo takvim izjavama (još jednom nažalost) obiluju svi ti pozivi "ekoloških" udruga, čime čitav pokret za zaštitu prirode (ne samo naš) gubi na kredibilitetu. Tako izjave koje nisu utemeljene na znanstvenim činjenicama postaju opasne po okoliš.

Jedan od uzroka takvog stanja je, naravno, neadekvatna educiranost aktivista. Čast iznimkama, naravno, jer znam da među aktivistima ima i mnogo biologa, ekologa i sl. O neupućenosti većine aktivista dovoljno nam govori već i sama činjenica da često svoje akcije nazivaju "ekološkim" posvuda koristeći prefiks "eko", koji je već do bljutavosti eksploatiran.

Ekologija nije zaštita prirode, to je samo jedan od aspekata ekologije. Isto tako, ekološki prihvatljiv nije samo čist, nego zdrav okoliš. Ekologija je znanost o odnosima živih bića s okolišem, dakle to je znanost o najsloženijem sustavu koji postoji na Zemlji. To je zaista svjetlosnim godinama udaljeno od onih slogana koje smišljaju turističke zajednice, npr. "ekologija je kad se nasmiješiš turistu". Većina lokalnih općinskih velmoža također voli tu svemoćnu riječ "ekologija". Obljubljena je ta ekologija, naročito u turističkim dijelovima Istre i to u doba predizborne kampanje. Tada se nabavljaju kamioneti s metlama koji kruže selima, sve kako bi ti lokalni vladarčići mogli reći da se "mi u našoj općini brinemo za ekologiju". Volio bih da nisam u pravu, ali sve mi se čini da stvarno nikad nije poduzeta neka šira akcija edukacije građana o ekologiji, zaštiti prirode i što to zapravo znači. Aktivizam na tom polju ne postoji, uglavnom se smatra da to nije bitno. Međutim, baš u tome leže mnoge opasnosti. Javnosti se mažu oči zloupotrebom prefiksa "eko", a na taj način se znatno otupljuje mač aktivizma.

Ekologija je znanost o najsloženijem sustavu koji postoji na Zemlji, a to je svjetlosnim godinama udaljeno slogana turističkih zajednica, poput "ekologija je kad se nasmiješiš turistu".

GREENPEACE NA PLATNOJ LISTI NAFTNOG GIGANTA SHELLA

Drugi razlog leži u inertnosti znanstvenika. Ušuškani u svoje akademske kule od bjelokosti i hramove znanja, znanstvenici se uglavnom bave samo svojim uskim područjem i ne žele imati nikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Time se stvara predodžba o znanosti kao o nečem mističnom, rezerviranom samo za neke, odabrane. Izostanak prave, žive komunikacije znanosti i javnosti dovodi do čitavog niza nezdravih odnosa, koji nanose ogromnu štetu svima nama. Znanstvenici kao da su zaboravili da je znanost ukupnost svega našeg znanja kojemu je cilj dobrobit cjelokupnog čovječanstva. Otkad sam u sustavu znanosti, stekao sam dojam da se jedan ogroman dio znanosti radi samo zbog – same znanosti.

Kao još jedan od mogućih razloga mogli bismo navesti i kompromitiranost vodećih zelenih udruga visokom politikom ili multinacionalnim kompanijama. Greenpeace, najveća i najutjecajnija zelena udruga, djeluje pod sponzorskom kapom naftnog giganta Shella. Kako je Greenpeace glavni "modni kreator" globalnog zelenog aktivizma, naftni lobi preko njega upravlja zaštitom okoliša. Nafta je na taj način stekla stabilnu reputaciju nužnog zla, dok je nuklearna energija stvar koju nije pristojno ni spominjati kao mogućnost. Zbog toga često svjedočimo vrlo burnim "ekološkim" akcijama protiv nuklearnih elektrana ili odlaganja radioaktivnog otpada, dok se u slučaju nafte zeleni bune tek u slučajevima velikih katastrofa.

Zanimljiva je činjenica da je doza zračenja od nuklearke usporediva s dozom koju dobivamo od partnera za vrijeme vođenja ljubavi.

Znanstvene činjenice, međutim, idu u prilog nuklearnoj energiji. Ovdje bih samo spomenuo da je jednom davno fizičar von Neumann izračunao dozu zračenja koju bismo primili iz nuklearke u našem neposrednom susjedstvu. Dobivenu vrijednost usporedio je s vrijednostima prirodnih izvora radioaktivnog zračenja kojima smo neprestano izloženi. Zanimljiva je činjenica da je doza zračenja od nuklearke usporediva s dozom koju dobivamo od partnera za vrijeme vođenja ljubavi, a neusporedivo manja od doze zračenja koju dobivamo iz tla, zidova i slično.

Na sam spomen mogućnosti izgradnje nuklearne elektrane u Plominu svima bi se digla kosa na glavi. Meni bi, međutim, bilo jako drago kad bi se to desilo. Zašto? Nuklearna elektrana opasna je ako nešto pođe po zlu. Uz današnje mjere zaštite, mogućnost havarije svedena je na minimum. Nadalje, za vrijeme svog rada nuklearne elektrane ne emitiraju nikakve štetne plinove. Istovremeno, u termoelektranama izgaraju fosilna goriva, pri čemu se oslobađaju tone i tone otrovnih plinova, aerosola i drugih štetnih tvari. Sad već čujem kako svi pitate: "A što je s radioaktivnim otpadom? Njega si zaboravio?". Ne, nisam zaboravio radioaktivni otpad. Međutim, radioaktivni otpad koji potječe iz nuklearki, bolnica, znanstvenih ustanova i slično zbrinjava se s ogromnom pažnjom u dubine bazaltnih stijena. S druge strane, da li se netko sjetio mjeriti radioaktivnost šljake koja zaostaje nakon izgaranja ugljena u termoelektranama? Kako se taj radioaktivni otpad zbrinjava? Nikako: golema brda pepela, čija je radioaktivnost nezanemariva, leže oko tih "prihvatljivih" termoelektrana.

Golf igralište, koje neupućenom oku može izgledati kao idilično ostvarenje sklada prirode i sporta, zapravo je velik udarac bioraznolikosti.

SPAS NJEŽNE GOLF-TRAVICE PESTICIDIMA I INSEKTICIDIMA

Od izgradnje Rockwoolove tvornice gora je i vrlo izgledna gradnja igrališta za golf, koja će zauzeti znatan dio površine Istre. U Regionalu se već pisalo o golfu, ali ipak se dobro još jednom prisjetiti tog pogibeljnog projekta. Golf igralište, koje neupućenom oku može izgledati kao idilično ostvarenje sklada prirode i sporta, zapravo je velik udarac bioraznolikosti. Tko se imalo potrudi razmisliti o utjecaju uvezenih biljnih kultura na autohtoni živi svijet, kojemu dodatno šteti golema količina insekticida i pesticida što se troši da bi se ona nježna golf-travica održala nedirnutom, shvatit će o kakvoj je opasnosti riječ. Što je učinjeno da bi se spriječila izgradnja golf-igrališta? Nakon nekoliko peticija (ponovo vrlo bljedunjave argumentacije) sve je više-manje zaboravljeno i prepušteno mirnoj realizaciji projekta.

Bioraznolikost je jedna od ključnih varijabli u ekologiji, a upravo je ona možda najslabija karika u čitavoj priči. Ona je najosjetljivija na upliv stranih organizama, klimatske promjene, izgradnju, rasvjetu itd. I najmanja promjena u okolišu uzrokovat će nesagledive promjene bioraznolikosti. Za uspostavljanje neke nove ravnoteže potrebna su desetljeća, stoljeća, pa čak i tisućljeća. Dobar primjer je u antičko doba uvezen alepski bor. Šume ovog elegantnog stabla prekrivaju čitava velika područja. Iako su te šume lijepe, uredne, a zrak je u njima ljekovit, jedna ekološki svjesna osoba ne bi smjela zaboraviti da je to stablo potisnulo domicilnu floru i faunu, čime je znatno narušena ekološka ravnoteža. Sad zamislite akciju uništavanja šuma alepskog bora. Da li bi ekološke udruge bile na strani agresora (alepskog bora) ili žrtve (autohtone makije)?

Vratimo se na kraju aktualnom Rockwoolu. Zemljište je prodano u bescjenje. Studija utjecaja na okoliš, dizajnirana prema želji naručitelja, je sastavljena i kao takva važi. Zar nismo istu priču čuli već nebrojeno puta? Tvornica se gradi. Ljudi gunđaju, ali i opet prekasno. Zeleni dio javnosti se buni, ali i opet prekasno. Golemi su interesi u igri i ne vjerujem da se u ovom trenutku išta može učiniti. Jedino trebamo biti svjesni činjenice da će u budućnosti biti još Rockwoola čiju ćemo realizaciju pravovremeno trebati spriječiti. Nadam se da će budući otpor biti utemeljeniji.