Marin Katušić, Slobodna Dalmacija

Prema zadnjem Eurostatovu istraživanju tržišta rada, u 28 država Europske unije postoji nešto više od milijun nezaposlenih ljudi koji, iz kojeg god razloga, posao uopće ne traže. Neslavni i neprijeporni europski rekorder u ovom aspektu jest Italija s čak 14 posto neaktivnih nezaposlenih, a čvrsto na drugom mjestu smjestila se – Hrvatska.

Za bolje razumijevanje pojma “neaktivni nezaposleni” spomenimo kako se, prema Eurostatovoj metodologiji, takvom osobom smatraju svi oni koji u posljednja četiri tjedna nisu imali nikakav posao, sposobni su za rad, ali trenutno ne traže niti u sljedećim tjednima namjeravaju potražiti posao.

Od ukupno 328.254 nezaposlenih u Hrvatskoj, takvih je 7,5 posto, ili točno 26.627 osoba, po čemu i jesmo u samom europskom vrhu. Prosjek cjelokupne Europske unije je 4,1 posto nezaposlenih koji ne traže posao, dok je, primjerice, u Velikoj Britaniji taj postotak 2,2 posto, u Njemačkoj 1,2 posto, u Češkoj 0,9 posto, a u Litvi najniži u Europi – samo 0,7 posto.

Minimalni uvjeti

Razlike između zemalja, dakle, poprilično su drastične, a već na prvi pogled uočljivo je kako najviše postotke neaktivnih nezaposlenih bilježe “južnjačke” zemlje (Italija, Hrvatska, Portugal, Turska, Bugarska) kojima je zajednička još jedna dominantna karakteristika: te su zemlje sve redom u europskom vrhu po duljini ostanka mladih u roditeljskom domu. Hrvatska, primjerice, na ovoj listi zauzima drugo mjesto, sa 71 posto mladih od 18 do 34 godine koji još uvijek žive s roditeljima.

Čini li produženi boravak u roditeljskom domu nezaposlene osobe neaktivnima u traženju posla, jer, uz financijsku pomoć obitelji i stambenu sigurnost, i bez rada imaju minimalne uvjete za život, pitali smo sociologa Dragana Bagića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

– Produženi boravak u roditeljskom domu zasigurno može biti faktor koji potiče neaktivnost, pogotovo u zemljama poput Hrvatske, Bugarske, Italije i sličnih, gdje znatan postotak ljudi posjeduje nekretnine. Mladima je naprosto lakše ostati u velikoj obiteljskoj kući nego u nekakvom unajmljenom stanu, kako je to najčešće slučaj u zapadnoeuropskim zemljama.

Takva stambena sigurnost i roditelji koji su spremni financijski pomagati svoju djecu sve do zrele dobi mogu poticati neaktivnost, ali prije bih rekao da je ostanak kod kuće prihvatljiva alternativa ljudima za koje nema mjesta na tržištu rada nego njihov izbor – kaže Bagić, koji smatra kako se činjenica da je Hrvatska u samom europskom vrhu po postotku neaktivnih nezaposlenih osoba može objasniti dvama faktorima.

Dugoročna vjernost

– Prvo, jedan dio populacije spada pod tzv. obeshrabrene, dakle one koji su davno izgubili nadu da će pronaći ikakav posao te ga više i ne traže. Najčešće je riječ o starijim industrijskim radnicima u manjim gradovima i nerazvijenijim područjima koji, u modernom vremenu, više ne mogu pronaći posao koji je u skladu s njihovim kvalifikacijama i sposobnostima.

Drugi razlog tiče se sive ekonomije. Ljudi koji ostanu bez posla često su prisiljeni naći alternativu koja nije vezana uz formalno tržište rada i, ako je nađu, ostaju joj dugoročno vjerni, a zadržavaju status nezaposlenosti dokle god mogu. Nadalje, dio populacije samo je formalno nezaposlen jer na taj način ostvaruju neka prava, recimo zdravstveno osiguranje, ali zapravo imaju neku vrstu posla ili obveze izvan formalnog tržišta rada. To može biti rad na vlastitu poljoprivrednom imanju, rad u turizmu (na primjer, iznajmljivanje soba i apartmana), čuvanje djece ili bilo koji rad na crno.

Do sada je u Hrvatskoj bilo malo istraživanja i analiza koje su se bavile ovom kategorijom razloga za neaktivnost, no moja je procjena da svi navedeni razlozi zapravo imaju kumulativno značajan učinak kako na podizanje formalne stope nezaposlenosti, tako i na podizanje stope neaktivnosti stanovništva – zaključuje Bagić.

Za život se zaradi tijekom sezone

Na postotak neaktivnih nezaposlenih u ukupnoj populaciji mogu utjecati i razni drugi faktori. Primjerice, mogućnost sezonskog rada i dobre zarade u ljetnim mjesecima određenom postotku nezaposlenih sasvim je dovoljna da, uz manja ili veća odricanja, prežive čitavu godinu bez stalnog zaposlenja.

Također, u ovom slučaju bitan je i psihološki faktor. Nezaposlena osoba lakše će podnijeti i pomiriti se sa svojim statusom u zemljama gdje se deseci ili stotine tisuća drugih nalaze u istoj situaciji.

S druge strane, faktor koji zasigurno utječe na smanjenje stope neaktivnih nezaposlenih dugotrajna je recesija. Izostanak želje ili volje za traženjem posla, među ostalim, i znak je svojevrsnog luksuza. Osoba u izrazito teškoj financijskoj situaciji ne može sebi priuštiti neaktivnost ovog tipa. Tome u prilog idu podaci da je postotak nezaposlenih koji ne traže posao među najnižima (1,9 posto) u Grčkoj, tipičnoj mediteranskoj zemlji, ali i jednoj od najteže pogođenih recesijom, dok je u Hrvatskoj u 2014., šestoj i najtežoj godini recesije, broj neaktivnih nezaposlenih manji za čak 1,1 posto nego u 2013. godini.