Čak 561 milijun kuna, dakle više od pola milijarde, godišnje prođe kroz sustav turističkih zajednica, od lokalne do državne razine. Od toga 22 posto čini budžet Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, a 9 posto odlazi u županijski TZ.

Masivan sustav tako u krvotoku ima popriličan novac, međutim, kako se on točno troši, to je već druga priča s obzirom na to da TZ-i, primjerice, nisu obveznici javne nabave.

Stoga nije ni čudno da se javljaju priče poput trošenja preko 5 milijuna kuna na snimanje spota i nastupe Ane Rucner, ili vanjske konzultante. Sustav je, dakle, pod prilično labavom kontrolom unatoč tome što vrti velik novac. Potvrđuje to i izvješće Samostalnog sektora za suzbijanje korupcije Ministarstva pravosuđa koje je provelo istraživanje o transparentnosti rada turističkih zajednica županija te HTZ-a. Lokalni TZ-i, doduše, nisu obuhvaćeni, iako bi i tu bilo posla. U Sektoru za suzbijanje korupcije napominju kako je prema Zakonu rad turističkih zajednica javan te da se javnost rada osigurava i ostvaruje na način propisan statutom TZ-a. Činjenica je da HTZ poziva novinare na sjednice Turističkog vijeća i Sabora, međutim, kod županijskih TZ-a, u pravilu, o sjednicama Vijeća se niti što čuje niti zna, a kamoli da se poziva javnost pa se tako ključne odluke donose iza zatvorenih vrata.

Isto tako, HTZ nema javno objavljene podatke o ugovorima koji se sklapaju s fizičkim i pravnim osobama.

– Upravo ova stavka se smatra vrlo važnom u području informiranja javnosti budući da se radi o transparentnosti trošenja novca, navode u Sektoru. Ističu kako vrlo malo županijskih TZ-a uopće objavljuje svoj Statut. Prema istraživanju, programi rada, financijski planovi kao i financijska izvješća se uglavnom donose. Još uvijek, međutim, postoji problem s objavama. On line tako HTZ nije objavio izvješća Nadzornog odbora, ali ni proračun za 2013. te izmjene i dopune te sve akte vezane za proračun.

Na kapaljku

Što se tiče županijskih TZ-a, više od 80 posto nije javno objavilo izvješća Nadzornih odbora, a više od 80 posto niti proračune s njegovim izmjenama.

– Vidljivo je da se javno dijeli jako malo informacija. Upravo iz tog razloga, netransparentno trošenje novca posebno dolazi do izražaja. Turističke zajednice, koje sredstva za rad dobivaju i iz Državnog proračuna, kao i iz proračuna županija, zapravo na poprilično netransparentan način troše ta sredstva i upravljaju njima, navodi se u izvješću. Istraživanje je, uz ostalo, pokazalo kako rad Nadzornog odbora HTZ-a stoji 40.000 kuna godišnje, a rad Turističkog vijeća 288.000 kuna. S time da je za troškove rada Nadzornog odbora, Turističkog vijeća i Sabora predviđeno čak 900.000 kuna.

Što stoji u izvješćima Nadzornih odbora, dakle, ne objavljuje se, no čini se da se ni nema puno toga objaviti s obzirom na to da NO-i ne pronalaze nikakvih manjkavosti. No na to ne troše ni puno vremena. Naime, Nadzorni odbor nacionalnog TZ-a lani se sastao tek dva puta pa je na sjednicama izvršen i nadzor.

– Posebno je to zanimljivo ako se uzme u obzir da je tijekom nadzora potrebno upoznati se s nizom činjenica te donijeti odluku je li bilo nepravilnosti ili nije. Bitno je preporučiti provođenje nadzora odvojeno od sjednice Nadzornog odbora i znatno češće nego je to bilo u 2012. Bitno je i da članovi Nadzornog odbora bivaju plaćeni 2.000 kuna na tromjesječje, a da za taj iznos, koji im se isplaćuje, učinkovito aktivno sudjeluju u izvršenju zadataka tek dva dana u godini. Ukoliko se vidi da je nadzor u svim TZ-ima provođen tijekom samo dva dana godišnje u kojima je održana i sjednica NO, s obzirom na ograničenost vremena, teško je moguće zaključiti da je bilo koja nepravilnost u radu mogla biti uočena, istakli su u Sektoru za suzbijanje korupcije. Stanje je isto i na županijskoj razini gdje se nadzorni odbori sastaju dva puta godišnje što je slučaj i s TZ-om Kvarnera. Što se tiče nadziranja rada TZ-a, još je gora situacija oko revizija koje se očito rade kako se tko sjeti pa tako ima slučajeva da je financijska revizija posljednji put napravljena još 2004. Jasno, ni nalazi revizija se ne objavljuju na web stranicama.

Bez javne nabave

Vjerojatno najveća zamjerka transparentnosti trošenja novca jest činjenica što sustav TZ-a nije obveznik javne nabave, osim onih koji se više od 50 posto proračuna financiraju iz državnog proračuna, a to su na županijskoj razini TZ Požeško-slavonske, TZ Sisačko-moslavačke, TZ Koprivničko-križevačke i TZ Virovitičko-podravske županije. Prema ovom izvješću, samo je HTZ lani proveo 55 javnih nabava, međutim, javno su objavljeni samo pozivi i osnovne informacije o nadmetanjima u tijeku. Informacije o tome tko je odabran, je li bilo poništenih javnih nabava, koji su ugovori sklopljeni, međutim, nigdje nisu javno objavljene.

Dok je HTZ čak i provodio javne nabave, županijski TZ-i nisu ni to.

– Jedini zaključak koji se ovdje nameće je da turističke zajednice nabavljaju sredstva koja su im potrebna za rad, kao i niz drugih dobara i usluga jedino putem narudžbenica koje izdaju. Pogledaju li se sredstva kojima raspolažu, a uzme li se u obzir da se radi i o sredstvima koja im se uplaćuju i iz proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave, vrlo jednostavno se može zaključiti da bi se postupanje u nabavljanju roba, radova i usluga moglo postaviti kao izazov za rješavanje koje stoji pred nadležnim državnim tijelom, zaključuje se u Izvješću.

Zbog svega toga u Samostalnom sektoru su zaključili kako bi trebalo ozbiljno razmotriti mogućnost osnivanja užeg tima sastavljenog od predstavnika Ministarstva turizma, Ministarstva uprave, Ministarstva financija te Ministarstva gospodarstva i eventualno drugih državnih tijela koji bi raspravili situaciju i učinili korake za prevladavanje uočenih brojnih nedostataka.

Ovo je izvješće samo potvrdilo ono što se već godinama zamjera glomaznom sustavu čije se dubinske promjene očekuju donošenjem novog Zakona o TZ-ima, a koji bi na snagu trebao stupiti 1. siječnja 2015. Netransparentno trošenje novca, nedovoljno definirane odgovornosti i obveze, samo su neki od razloga zbog kojih se u anketi koju je, pak, provelo Ministarstvo turizma, čak 83 posto privatnih turističkih subjekata izjasnilo kako sustav nije dovoljno efikasan.

Autor: Alenka Juričić, Novi List