Iz relativno slabo poznatog njemačkog grada Herzogenaraucha odlične vijesti za hrvatski rukomet, Hrvatski rukometni savez uspio je u naumu, dobio je organizaciju Svjetskog prvenstva rukometaša 2009. godine. »Dite je došlo materi«, organizacija svjetske smotre dopala je baš zemlji koja je proteklih godina hit svjetskog rukometa, redovito barem u polufinalu velikih natjecanja uz osvojeno svjetsko zlato i srebro, odnosno olimpijsko zlato u protekle tri godine. S adutom bogate igračke baštine i hrvatske rukometne tradicije HRS je optimistički krenuo u kandidaturu, imajući već iza sebe bogato iskustvo organiziranja velikih natjecanja. Jučer se u poslijepodnevnim satima pokazalo da taj optimizam ima pokriće, potvrdilo je to 18 članova Vijeća IHF-a, Svjetske rukometne federacije. Hrvatski protukandidati Češka, Grčka i Rumunjska na kraju su ostali kratkih rukava kad je poslije trećeg kruga glasovanja objavljeno da će se nakon Njemačke 2007. godine sljedeći sastanak najboljih rukometaša planete održati u Hrvatskoj.

– Pobijedili smo u trećem krugu, ali išlo je brzo – prvi su dojmovi nakon glasovanja zadovoljnog predsjednika HRS-a Željka Kavrana. – U načelu to je kuloarski, oni samo objavljuju pobjednike. Rezultat ne objavljuju. Ovo je, uz medalje koje je Hrvatska osvojila, sigurno jedna od najvećih sportsko-diplomatskih pobjeda Hrvatskog rukometnog saveza, koji je dobio nagradu »Hans Baumann« kao najbolji Savez na svijetu. Evo, sad smo dobili i organizaciju najvećeg svjetskog natjecanja što je uopće ikad održano u Hrvatskoj. Sretni smo, iako znamo da nas čeka puno velikog posla, ali na to smo uvijek naučeni. Osvoje li nam još i kadeti zlatnu medalju, onda će ovo biti dva povijesna dana hrvatskog rukometa.

Prezentacija u Njemačkoj bila je efektna, obavljao ju je pravi igračko-funkcionarsko-novinarski koktel, predstavljajući svijetu hrvatski rukomet. Sve uz itekako nužnu estetsku komponentu, misli se na miss sporta Miju Šlogar. Za igračku promociju nije trebalo brinuti, prvo svjetsko rukometno ime – Ivano Balić. Mađioničar s loptom kojeg na posljednjim velikim natjecanjima redovito proglašavaju najboljim igračem bio je »reklama i pol«. Predsjednik Kavran i dopredsjednik Zoran Gobac imali su adekvatnu podršku Hrvatskog olimpijskog odbora u njegovu čelniku Zlatku Mateši te počasnom predsjedniku Antonu Vrdoljaku, članu Međunarodnog olimpijskog odbora. Poznato lice s TV ekrana, Božo Sušec, bio je idealan voditelj kroz hrvatsku priču u Njemačkoj.

– Jako smo dobro to iskombinirali na tri jezika. Božo Sušec i Mia su vodili na engleskom, Balić je govorio na španjolskom, Miji je govor bio na njemačkom, Zlatko Mateša je govorio na engleskom, Tonči Vrdoljak je bio podrška, Zoran Gobac je bio tu – ocjenjuje Kavran.

– Cijela je ekipa uistinu odradila vrhunsku prezentaciju, odigrali lobiranje. Dokazali smo snagu. Sada, opet nas netko pita: Nemate ljude u Svjetskoj i Europskoj federaciji? Dobili smo Svjetsko prvenstvo, ne trebamo imati nikoga.

Korak iz Herzogenaraucha je golem i odlučujući, ali treba još puno velikih koraka. Hrvatski se rukomet, istina, dokazao više puta kao izvrstan organizator, ali vrijeme čini svoje. Uvjeti održavanja ovakvih natjecanja su sve stroži, zahtjevi sve veći. Traže se velike, komforne dvorane te niz »zvjezdanih brojeva sitnica« da bi se udovoljilo svemu potrebnom u održavanju ovakvog natjecanja.

– Cijela je ova kandidatura zamišljena kao razvojni ciklus hrvatskog rukometa. Da se osiguraju pravi infrastrukturni objekti od Rijeke, Zagreba, Splita, Osijeka, Varaždina, Poreča, da se napravi prava dvorana i sve ostalo. To je razvojni projekt hrvatskog rukometa, koji će angažirati sve potencijale. Naravno, bit će interesa, očekujemo više od stotinu TV prijenosa – zaključuje Kavran.

Hrvatska delegacija odlazi kući uzdignute glave, obavila je velik posao i zaradila veliki bod u korist hrvatskog sporta, poglavito rukometa. Balić, Metličić, Džomba, Šola, Sulić, Lacković su nizom uspjeha načinili veliku propagandu ovom sportu, jasno je stoga da će hrvatska sportska javnost jedva dočekati SP 2009. u Hrvatskoj.

Igor Duvnjak, Glas Istre

Lino Červar: Velik poticaj

Trofejni hrvatski izbornik Lino Červar bio je očaran činjenicom da će Hrvatska ugostiti svjetsku smotru 2009. godine.

– Ovo je strašno velik događaj za Hrvatsku, za hrvatski sport, poglavito za hrvatski rukomet – poručuje Červar. – Ovo Svjetsko prvenstvo došlo je baš onome koji je to najviše zaslužio. Ova generacija hrvatskih rukometaša će za tri godine doći u svoj zenit, zaslužuje da na domaćem terenu, u svojoj zemlji, pokuša osvojiti Svjetsko prvenstvo. Ovu smo generaciju predstavili kao ekipu koja gaji rukomet malo drugačiji od ostalih, kao jedan artizam, umjetnost, nadigravanje. To je nova razina rukometa u svijetu. Ovo sada je veliko priznanje našem sportu i interpretaciji rukometa ove generacije koja je osvojila najveće svjetske uspjehe. Organizacija Svjetskog prvenstva bit će zamašnjak za rukomet u našoj zemlji, poglavito zato što ćemo dobiti uvjete. To će biti veliki poticaj, ne samo Zagrebu, već i ostalima da dobiju dvorane. Nadam se da će naša Vlada, Ministarstvo, HOO i svi ostali učiniti sve da ovaj sport dobije uvjete koje zaslužuje. Ovo je priznanje cijeloj Hrvatskoj, njezinom sportu, a poglavito rukometu, koji je obilježio posljednjih par godina svjetskog sporta. Ne zaboravimo da je rukomet najtrofejniji kolektivni sport u Hrvatskoj.

Četvrti veliki rukometni događaj u Hrvatskoj

Svjetsko prvenstvo rukometaša 2009. godine je već četvrti u nizu takvih rukometnih pokazivanja u Hrvatskoj. Prvome će dogodine biti dvadeseta obljetnica, to je Svjetsko prvenstvo rukometnih juniora, kojem je domaćin bila upravo Rijeka, igralo se 1987. godine. Trinaest godina potom Hrvatska je dobila još krupniji zalogaj, organizirala je Europsko seniorsko prvenstvo rukometaša. Te 2000. godine igralo se i u Dvorani mladosti na Trsatu, završnica je bila u Zagrebu. 2003. godine Hrvatska je organizirala i Svjetsko seniorsko prvenstvo rukometašica, opet se jedna od skupina igrala u Rijeci, jedna u Poreču, finale je naravno bilo u Zagrebu.