U prostor Eufazijane više neće biti moguće ući bez plaćanja ulaza. I to vrijedi kako za strane posjetitelje, tako i za nas, domaće žitelje Poreča. Koliko je to realno?
Obzirom da se dio sredstava za održavanje vjerskih objekata financira se iz javnih proračuna, koje pune upravo građani u velikom omjeru, ispada da ćemo dva puta plaćati očuvanje, odnosno održavanje vjerskih objekata, i to jednom iz javnih davanja a drugi put kada ulazimo u te prostore. Slična je situacija i sa svim ostalim sadržajima koje možemo koristiti, a čije se održavanje financira iz javnih proračuna, koje dakle u velikoj mjeri pune građani, poput kazališta, muzeja, sportskih sadržaja… S tom razlikom što se određeni sadržaji mogu razgledati ili koristiti bez naknade dok nema priredbi (što je polulegalno), dok se upravo za vrijeme priredbi naplaćuju naknade odnosno ulazi.
Kod Eufrazijane je situacija obrnuta, za vrijeme obreda neće se plaćati ulaz, a dok nema obreda, ulaz će se naplaćivati. Prostor Eufrazijane, kao prvorazredni kulturno-vjerski objekt u svijetu dugo je bio jedan od rijetkih sadržaja kojega su građani i posjetitelji mogli posjećivati bez naknade, ostaje sada za vidjeti koliko će efekata imati uvođenje ulaznice na ukupan broj posjeta.
Sa druge strane, na administrativnom području grada Poreča postoji veliki broj još starijih monumentalnih lokaliteta u koje se ulaz ne naplaćuje, dapače, nema niti oznake što se tu nekada nalazlo. To su primjerice ostaci rimskih vila u Červaru ili Zelenoj Laginu, za koje i rijetki Porečani znaju da postoje. Po tim se lokalitetima uredno sunčaju ili šeću strani posjetitelji obzirom da nema naplate ulaza u te sadržaje pa ostaje nerješivo pitanje kakav bi efekat postiglo uvođnje plaćanja naknade za razgledavanje tih lokaliteta? Odnosno bi li se broj posjetitelja smanjio ili povećao.
No, još je teže pitanje kako će to utjecati na domaće žitelje. Činjenica jest da nikada nećemo dovoljno paziti i čuvati ono za što se ne trebamo odricati. Međutim, kada se moramo odricati svog slobodnog vremena, dijela svoje ljubavi ili pak novca tada nam je više stalo. Upravo kao što nećemo nikada dovoljno paziti auto koje nam je netko poklonio kao što ćemo čuvati auto za koje plaćamo visoke kreditne obveze. Pogotovo je to važno za stvari koje mi nismo sami stvorili nego smo ih dobili u naslijeđe odnosno na odgovornost.
Zapravo se može pretpostaviti, ali samo pretpostaviti, da ćemo više cijeniti bogatstva koja imamo oko sebe, ne samo ako nam ona donose dodatne zarade od naplate ulaza turistima, već i ako i sami budemo plaćali posjete određenim sadržajima. Jer se prema takvim bogatstvima često ponašamo kao da nisu ničija. A obzirom na to koliko često posjećujemo određene kultune sadržaje, misleći pritom prvo na sebe, ne trebamo se buniti. Vjerojatno će se malo tko sjetiti kada je iz čistog osjećaja ponosa prošao prostorom Eufrazijane, ili razgledao starogradske palače, ili pak odveo obitelj na posjet muzeju. Zato nam ulaznina i ne bi trebala biti neko veliko financijsko opterećenje.
Ne bi se trebali buniti što određene usluge u našem gradu moramo plaćati, i to mi koji živimo ovdje. Upravo iz razloga što na jednak način plaćamo i druge usluge koje, neovisno što ovdje živimo, poput tunelarina, cestarina, parkiranja…Dapače, čak su i određene robne marke u našem gradu daleko skuplje od iste te robne marke u nekom drugom gradu, a proizvode se na našem području.
Zato vjerujem da ćemo puno više cijeniti sve sadržaje oko sebe ako iz vlastitog đepa budemo financirali održavanje tih sadržaja svaki puta kada im se želimo diviti.

zzlevak