Posljednjih desetljeća puno se govori o stresu na radnom mjestu koji je povezan s fizičkim, psihičkim ili/i socijalnim tegobama. Disfunkcionalnost koja posljedično nastaje, proizlazi iz osjećaja osobe da ne može ispuniti zahtjeve na poslu, ono što se od nje očekuje kao i osjećaja da ti zahtjevi nisu u skladu s njezinim sposobnostima, mogućnostima, željama i osobnim očekivanjima da tim zahtjevima udovolji.

Stresori mogu proizlaziti iz same organizacije rada i načina komuniciranja u organizaciji, osobina pojedinaca, kao i mnogih drugih svakodnevnih čimbenika koje je teško uvijek kvalificirati u određene kategorije. Neovisno o tome, radi stjecanja uvida u današnju tematiku, možemo govoriti o općim stresorima koji uključuju: smjenski rad, lošu organizaciju, visoku razinu odgovornosti uz malu mogućnost utjecaja na rad, nemogućnost trajnog profesionalnog obrazovanja, premalo djelatnika, međuljudske sukobe… Za pojedina zanimanja postoje i specifični stresori koji su vezani uz radne zadaće, uvjete rada te način obavljanja posla upravo u tim zanimanjima.  

Kao posljedica prisutnosti i dugotrajne izloženosti stresu na radnom mjestu nastaje ono što nazivamo sagorijevanje na poslu. Termin “sagorijevanja na poslu“ 1974. godine uveo je psiholog Herbert Freudenberger. Freudenberger opisuje sagorijevanje kao negativno psihološko stanje vezano uz posao, a koje obuhvaća čitav niz simptoma (npr. tjelesni umor, emocionalnu iscrpljenost i gubitak motivacije).  

Rizici za zdravlje i izgaranje na poslu u pandemiji i posljedicama koje je pandemija ostavila su posebno došli do izražaja kod pomagačkih struka. Tako je prepoznata potreba za osnaživanjem pomagača i to posebno zdravstvenih radnika. I među zdravstvenim radnicima je bilo onih koji su bili izloženiji. To su bili prvenstveno oni koji su radili na COVID odjelima te timovi hitne medicinske pomoći.

Na neki način pandemija je djelovala poput svojevrsnog katalizatora neminovnih posljedica „nus pojava“ modernog vremena koje Svjetska zdravstvena organizacija najavljuje već čitavo desetljeće. Kako ne bi došlo do urušavanja čitavog sustava, stvorila se potreba za zaštitom mentalnog zdravlja pomagača koji su izloženi najvećem stupnju stresa. Društveni pristup tome da stručnjaci ne smiju reći da im je teško na poslu, jer će misliti da ne obavljaju dobro svoj posao, dobiti etiketu neradnika, ljenčine je naša kulturološka ostavština koju je potrebno iskorijeniti.

Danas bi se nakratko osvrnula na ljude o kojima gotovo nikada ni ne razmišljamo osim kada su nam prijeko potrebni. Tijekom pandemije dok su nam drugi bili teško dostupni oni su i dalje bili tu za nas. Riječ je o djelatnicima hitne. Još tijekom 2022. godine na poticaj i u suradnji s dr. Gordanom Antić, tadašnjom ravnateljicom Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, sadašnjom pročelnicom županijskog Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb i stručnim timom psihoterapeutkinja Zdravoga grada u okviru projekta IŽ u segmentu prioriteta osnaživanje kadrova u zdravstvu iniciran je suportivni rad s djelatnicima hitne medicine. Edukaciju su prošli voditelji svih ispostava ZZHM i dispečeri. Naime iako je program usmjeren k usvajanju tehnika kanaliziranja stresa, usvajanju komunikacijskih vještina te jačanju kvalitete međusobnih odnosa u inicijalnom dijelu sa svakom grupom zasebno provodi se screening potreba i poteškoća koje su rezultat različitosti posla i odgovornosti koje njihovo radno mjesto sa sobom donosi. I tijekom  2023. godine u planu je nastaviti obuhvat djelatnika po ispostavama i timovima, no imajte na umu da je pogotovo ljeti posla na pretek a timova malo. Vrlo često pristižu pozivi hitnoj iako nisi hitni. Svaki takav poziv umanjuje priliku da nečiji život koji je uistinu ugrožen bude spašen. Obzirom da je danas 7. travnja Svjetski dan zdravlja pozivam vas da barem na trenutak razmislite o ljudima koji svakoga dana savjesno obavljaju svoj posao i brinu o našim životima. Pokušajmo i mi njima biti podrška na način da im bar malo olakšamo posao i pozivamo ih u slučajevima kada su nam prijeko potrebni. Niže u tekstu nalaze se informacije u kojim slučajevima upućujemo pozive hitnoj medicinskoj službi te savjet za razgovor s medicinskim dispečerom koji u skladu sa svojim protokolom postupanja u hitnoći postavlja pitanja. Iako nam se u trenutku poziva može činiti da nam postavljaju nepotrebna pitanja i gubimo dragocjeno vrijeme, imajte na umu da su to ljudi koji savjesno i odgovorno rade svoj posao te sve što vas pitaju to čine kako bi vam pomogli jer su tu za nas.        

mr.sc. Sandra Milotti Ašpan, dipl. psiholog–profesor                                                                                     
geštalt terapeut

---

Hitnu medicinsku službu zatražite u slučajevima kad je izravno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje:

• – naglo nastale poteškoće u disanju
• – gušenje stranim tijelom
• – zastoj rada srca i disanja
• – gubitak svijesti
• – iznenadna bol u prsnom košu
• – iznenadno ubrzanje, usporenje rada srca ili nepravilni otkucaji srca
• – grčevi (konvulzije)
• – otežani govor, slabost ili oduzetost dijela tijela, iskrivljenost lica
• – ozljede nastale u prometnim nesrećama i ostale iznenadno nastale ozljede (padovi s visine/životinjski ugrizi/ubodi/prostrijeli…)
• – neuobičajeno krvarenje na bilo koji od prirodnih otvora tijela
• – opekline
• – udar električne struje ili groma
• – pothlađivanje, toplinski udar
• – utapanje
• – otrovanje lijekovima/narkoticima/kemikalijama
• – jaka alergijska reakcija iznenadna i neuobičajena bol (jaka glavobolja, jaka bol u prsima/trbuhu/leđima)
• – iznenadne promjene ponašanja koje dovode u opasnost bolesnika ili okolinu  (pokušaj samoubojstva/ubojstva…).

 

Donosimo nekoliko savjeta za razgovor s medicinskim dispečerom:

• – s medicinskim dispečerom razgovarajte mirno i razgovijetno
• – precizno opišite gdje se nalazi osoba koja treba pomoć i razlog zbog kojeg zovete 
• – podatke o mjestu na kojem se žrtva nalazi objasnite navodeći značajnije orijentire u blizini – velika prometna raskrižja, mostovi, poznate građevine i sl.
• – ostavite svoje ime i prezime, adresu i broj telefona – možda će biti potrebno da vas medicinski dispečer ponovo nazove
• – ne prekidajte telefonski poziv dok vam se to ne kaže  
• – medicinski dispečer mora znati u kakvom je stanju osoba za koju zovete te je li joj već pružena kakva pomoć
• –  medicinski dispečer će vam dati upute što da radite do dolaska tima hitne medicinske službe – postupite na točno opisani način.

 

Ako nešto niste razumjeli, tražite da vam se ponovi i ostanite s pacijentom do dolaska tima hitne medicinske službe.