Na zamjeni ugljena (kao sadašnjeg i budućeg energenta u termoelektrani) plinom inzistiraju političari, osobito pod pritiskom lokalnog stanovništva i "zelenih". Struka procjenjuje da nije isplativo plin pretvarati u električnu energiju, dok HEP dugoročno računa s ugljenom (koji se koristi jedino u plominskoj elektrani) jer tvrde da svaka zemlja iz strateških razloga mora imati različite izvore električne energije, uključujući i ugljen.

Zato, prema pouzdanom stručnom izvoru, HEP namjerava ujesen otvoriti razgovore s Vladom o toj problematici i tražiti da Sabor izmijeni Uredbu o zabrani korištenja ugljena u termoelektranama, kako bi mogli početi s pripremama za gradnju trećeg, C bloka TE Plomin. Zapravo, bio bi to zamjenski blok za prvi, star 35 godina i pri kraju je vijeka trajanja. Termoelektrana Plomin građena je, logično, na ugljen s obzirom na blizinu Istarskih ugljenokopa i u vrijeme kada se nije previše razmišljalo o ekologiji, a Istra još nije bila najturističkija hrvatska regija, koja danas između ostalog želi graditi turistički imidž upravo na čistoj prirodi i ekološkoj proizvodnji hrane. Kasnije, kad je javnost informirana o radioaktivnosti labinskog ugljena i visokom postotku sumpordioksida i svijest stanovništva, okretala se od ugljena da bi kulminirala u trenutku kad su rudnici zatvoreni pa je TE Plomin morala prijeći na uvozni ugljen.

Smatralo se da je to trenutak da se ugljen izbaci iz upotrebe, no alternativa je jedino bila zatvaranje TE, što nije dolazilo u obzir jer, tvrde stručnjaci iz HEP-a, to je strateški vrlo važna čvorna točka za hrvatski elektroenergetski sustav, koji je priključen dalje na integralni evropski sustav. Hrvatska je, kažu, zemlja s najmanjom proizvodnjom električne energije na ugljen, koji se sad kupuje na svjetskoj burzi. Plominski TE blokovi, inače, nose 7 posto električne energije proizvedene u Hrvatskoj, koja inače ima kapacitete instalirane snage 4000 megavata, s tim da prvi plominski blok (blok A) ima instaliranih 125 megavata, drugi (ili blok B) 210 megavata, a predviđeni blok C mogao bi ići i do 500 megavata.Premda su oko gradnje trećeg bloka TE Plomin sve opcije još otvorene, u HEP-u, saznajemo, studiraju optimalna rješenja, vodeći računa o Strategiji razvoja energetike u Hrvatskoj, ali i o svim okolnostima koje se javljaju oko njene realizacije.

S obzirom na postojeću infrastrukturu, gradnja novog, trećeg bloka, stajala bi prema nekim računicama 150 milijuna eura za svakih 100 megavata, odnosno gotovo 800 milijuna eura ako bi se instalirala spomenuta jačina od 500 megavata! Ako uskoro u Saboru i dođe do rasprave o povlačenju zabrane uporabe ugljena u elektranama, ona će zasigurno, barem što se istarskih sabornika tiče, biti teška, a mogla bi dovesti i do više puta najavljivanog referenduma jer piramida radioaktivnog pepela od sagorjelog labinskog ugljena u Plominu, visoki dimnjak i priče o zagađenju podzemnih voda na poluotoku, kao i visoki postotak oboljevanja od zloćudnih bolesti što se pripisuje upravo štetnom labinskom ugljenu, žive i prenose se s pokoljenja na pokoljenje. Zato i nije čudno da stanovnici Istre, iako su svjesni potrebe za energijom i nužnosti participiranja u ukupnom elektroenergetskom sustavu, pogotovu nakon zatvaranja labinskih ugljenokopa, čine sve da se riješe i uvoznog ugljena. Štoviše, u skorom dolasku prirodnog plina na poluotok vide spas za plominsku termoelektranu, pa bilo to i bez prave ekonomske računice.

Agneza Urošević

Poslovni.hr