Vjerojatno će oko ograda Rivierina uprava malo popustiti i ostaviti šire prolaze, ali ključno je da veći dio tog zemljišta njoj i nije trebao ući u pretvorbe ni kapital. U Rivierinom slučaju imamo čak takve paradoksalne primjere da joj je u temeljni kapital na nekim lokacijama ušao i dio pomorskog dobra Iako je prošlo više od dva desetljeća, ondašnja katastrofalna pretvorba ugostiteljsko-turističkih društvenih poduzeća, osobito kad je riječ o unosu ili ne zemljišta u kapital nove tvrtke, i danas dolazi na naplatu. Vidi se to na primjeru porečke hotelske kuće Riviera Adria koja je nedavno krenula ograđivati dio svog zemljišnog vlasništva na Picalu, gradskoj kupališnoj zoni Poreča.

Suluda koncesija na čak 20 godina

Do ograđivanja je, doduše, došlo iz inata uvrijeđene strane – Riviera, naime, nije dobila koncesiju na pomorsko dobro (plažu) iako većina kupača na njoj dolazi iz njezinih hotela i apartmana u neposrednom zaleđu. Vjerojatno se Rivierina uprava u kandidaturi za dobivanje koncesije bahatila i ponudila nisku zakupninu, računajući da je ta plaža “njezina”, da je u nju kroz desetljeća ulagala milijune kuna, da je, naposljetku, dala i 150 tisuća kuna za posljednju izbornu kampanju IDS-a . No, IDS-ov je župan i dojučerašnji predsjednik stranke Nino Jakovčić, uz blagoslov Županijske skupštine, plažu na porečkom Picalu dodijelio tvrtki stranačkog simpatizera iz Pule (!?), koji je, pazi sad!, osobno sufinancirao IDS.

Suludo je da je koncesiju dobio na čak 20 godina (!) i da u tom postupku nema instituta prava prvokupa koji bi dotadašnjem korisniku omogućio da, ako želi, zadrži zakup uz najbolje postignute uviete. Suludo je i da se Grad Poreč nije uopće oglasio (možda ga nitko ništa nije ni pitao) kad je davanje koncesije bilo u postupku i skrenuo pozornost na nelogičnost da se Rivieri, kao gradu vrlo važnoj tvrtki, pod hotelske prozore dovodi drugi privatni koncesionar. A mogao se, naposljetku, i Grad kandidirati za koncesiju s obzirom da je plaža na Picalu za Porečane jednako vrijedna kao i Gradsko kupalište. No, završilo je kako je završilo i sad se Riviera jogurti, ograđuje svoje zemljište tik uz plažu i otežava dolazak na nju i šetnje tom gradskom zonom pa su Porečani počeli potpisivati peticiju protiv ograđivanja kupališta (općenito i u konkretnom slučaju).

Premještaju tuševe na svoje zemljište

Osim što postavlja ograde, Riviera premješta i tuševe s pomorskog dobra na svoje zemljište tako da može ograničiti njihovo korištenje. Pritisak na novog koncesionara je očigledan (hm, možda se naposljetku poslovno dogovore?).

Vjerojatno će oko ograda Rivierina uprava malo popustiti (prošlog se tjedna sastala s gradonačelnikom i građanskim aktivistima, pregovori su u tijeku) i ostaviti šire prolaze, ali ključno je da veći dio tog zemljišta njoj i nije trebao ući u pretvorbeni kapital.

Naime, te su površine nesrazmjerne načelu da u temeljni kapital pretvorenih ugostiteljsko- turističkih poduzeća ulazi samo zemljište koje služi redovnoj upotrebi objekata.

Dio zemljišta trebalo je vratiti natrag

Međutim, u Rivierinom slučaju imamo čak takve paradoksalne primjere da joj je u temeljni kapital na nekim lokacijama ušao i dio pomorskog dobra (l?) – primjerice na plaži eks hotela Luna (sada Valamar Pinia), ili pak javne ceste kao što je to u turističkom naselju Brulo, ili cijelog gradskog otoka Sv. Nikola (osim uskog pomorskog dobra). Lokalna vlast, predvođena IDS-om, na to je (tek) krajem ’90-ih reagirala, ali osim političke deklaracije ništa se konkretnog nije dogodilo iako je bilo logike da se tužbama dio tih zemljišta traži natrag, u “društveno” vlasništvo. I sad imamo stanje u kojem bi se lako moglo dogoditi da vlasnici drastično ograniče dosadašnje slobodno kretanje njihovim zemljištem, a time i bitno otežaju pristup plažama koje su “oduvijek” bile otvorene za svih.

Promjena zakona u interesu kapitala

No, čini se da nam ni to nije dosta, pa vlast u Zagrebu priprema, u interesu kapitala naravno, promjene zakona o pomorskom dobru po kojima će se moći u potpunosti ograđivati plaže hotela s pet zvjezdica. “Sreća” je da danas takvih hotela nemamo puno, ali bit će ih sve više. A nije sigurno da će se hotelijeri ponašati poput rovinjske Maistre iz koje je nedavno najavljeno da oni plaže svojih hotela s pet zvjezdica neće ograđivati. Danas bravo za Maistru, ali pitanje je što će biti sutra. Vjerojatno ćemo imati sve više građanskih akcija tipa OKUP-a (Oslobodimo kupališta u Poreču) čiji su učinci, u borbi s kapitalom i političarima koji mu služe, krajnje neizvjesni.

Goran Prodan, Glas Istre

Građani ponovili zahtjev da ograde moraju – pasti

“Ogradizacija” plaže na Picalu bila je tema nedavnog sastanka u gradskoj upravi na kojem su se okupili i o ovom problemu raspravljali porečki gradonačelnik Edi Štifanić, predsjednik Uprave Riviere Adrije Edi Černjul i četiri predstavnice građanske inicijative OKUP, koja je na svom Facebook profilu pokrenula on-line peticiju za Pical bez ograda. OKUP je peticiju pokrenuo zbog poteza Riviere Adrije, koja je nedavno na svom zemljištu postavila metalne stupiće i ograde na putu do popularne plaže na Picalu, na koju ovog ljeta stiže novi koncesionar.

Na Facebook stranici OKUP-a je nakon sastanka obiavljeno izvješće u kojem je navedeno da su četiri predstavnice ove građanske inicijative prezentirale točke peticije.

Iz OKUP-a ističu da su zadovoljni otvorenim prostorom za dijalog i suradnju. Sudionici sastanka obišli su cijelu dionicu šetnice na kojoj su postavljene ograde. Konkretni prijedlozi OKUP-a na sastanku bili su da se ukloni zelena metalna ograda postavljena iza živice uz sportski centar, kao i željezni portuni koji onemogućavaju slobodan pristup pješacima, obiteljima s malom djecom i bebama u kolicima te osobama s invaliditctom. Ukazali su i da treba ukloniti i dva stupa na stepenicama ispod hotela Pical koje vode prema plaži i postaviti rukohvat za sigurnije korištenje stepeništa, kao i tri stupa postavljena ispred pješačke staze popločene tlakovcem, jer to ionako nije prolaz kojim se mogu služiti vozila.

Zadnji zahtjev odnosio se na omogućavanje prolaza utabanim puteljkom kod teniskih terena na južnom prilazu Picalu, koji je sadnjom živice izbačen iz upotrebe.

Edi Černjul obećao je sa svojim kolegama raspraviti o zahtjevima OKUP-a te u razumnom roku dogovoriti ponovni sastanak, na kojem će iznijeti svoje zaključke. Dodajmo i da je, po zadnjim informacijama, on-line peticija protiv ogradizacije Picala dosegla oko tisuću potpisa.

V. HABEREITER, Glas Istre