To je parkiralište doista potrebno – i prilikom sprovoda, i kao alternativa za parkiranje turističkih autobusa i kampera, uostalom i kao parkiralište budućeg nes(p)retnog nogometnog igrališta u susjedstvu groblja (l?). No, porečko groblje je dovoljno dugo bilo bez odgovarajućeg parkirališta pa se i prije ove gradnje moglo počekati sve potrebne papire. Ovako gradska je vlast preuzela odgovornost za nepoštivanje zakona iako joj je jedan od zadataka i briga o njihovom provođenju.
To što je služba nadležna za izdavanje građevinskih dozvola u Poreču već godinama neažurna, nije opravdanje.
Kao što nije bilo u slučaju malog investitora koji je u porečkom predgrađu htio otvoriti trgovinu i servis bicikala, ali nikako da mu stigne dozvola pa je krenuo bez nje i došli su bageri ministarstva »rušiteljstva«. Nakon rušenja dozvola je stigla, pa je servis, potreban i građanima i turizmu, ipak izgrađen.
Takvih bismo primjera, u kojima investitori zbog višemjesečnog neizdavanja građevinskih dozvola muku muče jer gube obećane rokove, a izostaju i poslovi i otvaranje novih radnih mjesta i naposljetku, porezi iz kojih se alimentira državna i lokalna administracija (pa i ona koja izdaje dozvole), mogli još nabrajati, pa je posebno zanimljivo pitanje što će se dogoditi ako građevinska inspekcija dođe na spomenuto parkiralište i utvrdi njegovo bespravno građenje.
Hoće li imati isti aršin kao primjerice nedavno u Crvenom Vrhu kraj Umaga kad je za bespravno građenje na budućem golf igralištu jednu privatnu tvrtku odrapila kaznom od 950 tisuća kuna? Ako bi Grad Poreč bio kažnjen za gradnju bez dozvole, tko bi platio? Gradonačelnik i poglavarstvo koji su odgovorni za investicije ili članovi Gradskoga vijeća koji su ih izabrali? Potonje je pitanje u hrvatskoj demokratskoj (ne)odgovornosti za trošenje javnog novca samo šala, a dok je tako i gradonačelnik će lakonski prelaziti preko kršenja zakona.

Goran PRODAN