Lako onima koji imaju informacije, služe se netom i ne padaju na prazne portalske priče, ali ipak većina građana želi  znati gdje idemo, što smo odlučili i koji je naš „turistički put“?

Još davne 2004. godine donesen je Master plan razvoja istarskog turizma i mini master plan pod nazivom “Studija korištenja prostora (aktivnosti i sadržaja) centra Poreča” kojeg je izradila tvrka THR iz Španjolske da bi 2012. godine Turistička zajednica izradila studiju Destinacijskog marketing i managament sustava za cluster Poreč  u izvedbi Horwath HTL, a  što su sve kao obvezujući akti doneseni na gradskim ili turističkim vijećima. Svemu su prethodile rasprave, radni timovi, razgovori…i ništa nije izmišljeno.  Uostalom trenutno je u tijeku i izrada Plana upravljanja Eufrazijevom bazilikom u Poreču, u okviru IPA Adriatic projekta gdje su kroz radionice  uključeni razni profili gradskih stručnjaka.

Pored svega zaboravljamo da je Poreč i sjedište Instituta za Turizam sa mjerodavnim stručnjacima koji rade na mnogim projektima i daju svoj doprinos baš kao i turističko  ugostitejska škola Antuna Štifanića.
Sjedišta dviju najvećih hotelskih kuća nalaze se u Poreču  i bez  obzira na vlasništvo ne sumnjamo da ne prate trendove i razvojne programe turizma na svjetskoj razini.
Dakle postoje akti, smjernice, stručni ljudi i na koncu rezultati. Poreč danas ne može biti Poreč nekad jer je tada to bila Općina Poreč od Limskog kanala pa sve do Antenala, i ako bi gledali očima „Nekad“ može se iščitati kako bi takav Poreč danas ostvarivao  gotovo 1/3 noćenja cijelog Istarskog turizma ili po rezultatima  TZIŽ za 2012.godinu Poreč je imao 2.863 326 noćenja,  „nekadašnji „ Poreč  ima  6.010.382 od ukupnog broja noćenja za Istru koji iznosi 21.992.869.

Nisu zadovoljni  obrtnici i ugostitelji,  ali nisu li to  grane turizma,  i što su oni poduzeli da se uklope u nove trendove?
Naljepnice „zatvoreno od 1.11. do.1.4.2014.“ govore o tome da je  valjda moguće tako živjeti, bez prihoda u tim mjesecima, bez zaposlenih  i obaveza. Ovaj grad i to „dozvoljava“.
Postoje udruženja ugostitelja,obrtnika, iznajmljivača i drugih  koja imaju brojne članove ali nikakve ili gotovo nikakve aktivnosti, niti jednog sajma,niti jedne manifestacije, skupa,  edukacije ili kao što se kaže „updejtanja sa današnjicom“

Kritizerstvo je oduvjek bila naša mana , a ono je kao takvo uvijek plod nepoznavanja pa i ljudske neukosti , zadiranje u stvari koje se ne poznaju samo da bi se napadalo, bilo bombastično ili skrenulo pozornost na sebe.

Dakle, nije da ništa nemamo, da ne poduzimamo već je pitanje da li po tome radimo, postupamo i provodimo ono što smo usvojili i dogovorili se . Nisu studije kupljene, “opran novac“ i slično u tom duhu..sve su to renomirane i stručne kuće, koje uostalom rade i za Ministarstvo turizma, za mnoge druge svjetske destinacije i konačno rade na izradi novog Zakona o turizmu i Turističkim zajednicama. Više je pitanje da li je i tko to čitao, pratio , provodio?

Nije sramota otvarati i pokretati razne skupove ,pitati i raspravljati te u konačnici i mjenjati sve doneseno ako se složimo ..ali radimo to stručno i vjerodostojno, dajmo doprinos u onome što nam je struka..nek’ svatko od nas  da najbolje od onoga što zna…nek ne bude priča radi priče.

Turizam je zanimljiv, glavna gospodarska djelatnost ovoga grada i regije i zato se očekuje da  gradski oci osluškuju  svoje građane i reagiraju na način dostojan jednog „šampiona turizma“. Predstavljati, raspravljati, upoznavati  i otvarati nove vidike je put pred nama i jedno od osnovnih pitanja – konkurentnost svih nas u turizmu u EU, jer nikad više ništa neće biti kao prije.

Danas, kad gost napravi virtualnu šetnju Porečom u svom domu u Njemačkoj i organizira si boravak  putem interneta u detalje  od razgleda, večera, sporta  i posjeta znamenitostima – pitamo se gdje smo mi u tome…i o kojem turizmu govorimo?

Napravimo da nam bude bolje.

E. Marušić