U nedjelju, 18. listopada, u mjestu Gradina, nedaleko Vrsara, mons. dr. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski, predvodio je svečano misno slavlje tijekom kojeg su postavljene relikvije Blaženog Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, u glavni oltar crkve Sv. Andrije. Blagoslovljena je velika oltarna pala Bl. Miroslava Bulešića i fresko slike Sv. Romualda i Sv. Mihovila arkanđela, rad gosp. Harija Vidovića.  Blagoslovljen je i mali drveni kip Sv. Ivana Nepomuka, dar obitelji pok. John-a von Twickel, dobrotvora župe sv. Andrije. Bila je to ujedno proslava i zahvala Svemogućem Bogu za obnovu vanjske fasade župne crkve,  elektrifikaciju zvona i postavljanje novih klupa u prezbiterij crkve sv. Andrije.

Uz ordinarija tom su prigodom koncelebrirali župnik domaćin vlč. mr. Lino Zohil, vicepostulator kauze bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević, vicekancelar biskupije vlč. Vladimir Brizić, te nekadašnji župnici Gradine, sadašnji župnik susjedne župe Sv. Lovreč vlč. Josip Kalčić i župnik u Vodnjanu  preč. Marijan Jelenić.

Mr. Zohil je prije početka mise  pojasnio višestruke razloge slavlja, spomenuvši osim postavljanja relikvija i oltarne pale i dvije fresco slike te razloge odabira baš tih svetaca: sv. Mihovilu je posvećen drevni benediktinski samostan u obližnjem mjestu Kloštar, a sv. Romuald je osnovao taj samostan u 11. stoljeću, i, u tek nekoliko kilometara udaljenom, Limskom kanalu postoji špilja sv. Romualda.

Biskup je u uvodnom obraćanju uputio pozdrav koncelebrantima te podsjetio na važnost postojanja relikvija, slika i kipova  koji nas podsjećaju na one stvarnosti koje nadilaze ovaj svijet, a na koje čovjek u rutini svakodnevice može zaboraviti.  Blagoslov slika i kipa održan je na početku misnoga slavlja.

Govoreći o situaciji gdje apostoli traže za sebe prva mjesta biskup je spomenuo kako sv. Marko u svome evanđelju to donosi jer želi naglasiti kako su apostoli bili obični ljudi koje je Isus izabrao kako bi obratio cijeli svijet. Zato, braćo, nemojmo se bojati, možda u životu mnoge stvari mislimo da ne možemo učiniti ali s Božjom pomoći je moguće, rekao je. Govoreći o Ivanu i Jakovu o kojima je riječ u ulomku Evanđelja, biskup je naglasio kako su oni bili vrlo pametni i ambiciozni. Oni razmišljaju ljudskom logikom i nadaju se prestižnim položajima uz, ili nakon Isusa. I u Kraljevstvu nebeskom računanju dobiti mjesta uz Isusa. No, rekao je biskup, oni razmišljajući ovozemaljskom logikom, uopće nisu shvatili Isusa. Oni su se nadali postati svojevrsni ministri i imati koristi. Unatoč svemu što je Isus rekao oni se nisu razočarali, pa iako ga nisu uvijek razumjeli, ipak su do kraja svoga života ostali uz Njega. Isus učenike ne želi prekoravati, nego im želi ukratko reći da nije došao na ovaj svijet da bude služen nego da služi. Mi smo u povijesti obično fascinirani velikim osvajačima, a Isusu čini suprotno, on je došao služiti. Poput roditelja svojoj djeci Isus daje učenicima ono što im je potrebno, a ne on  što žele, tako Isus odgaja svoje učenike. Vidimo to i po primjeru bl. Miroslava Bulešića, ono što je Isus tražio od učenika  je da svatko od nas na ovome svijetu nosi svoj križ. Isus svojim učenicima ne obećava slavu, moć i bogatstvo nego križ koji će ih pratiti cijeloga života. Zato i mi u Crkvi trebamo naviještati taj križ koji će čovjeka pratiti kroz cijeli život, i donijeti spasenje. Mi možemo govoriti o nekim lijepim stvarima ali jedino po križu se čovjek spašava, ne po nekim drugim slavnim djelima, i osvajanjima, već samo nadvladavanjem svoje oholosti i egoizma, jer samo tada možemo prihvatiti svoj križ. Upravo i bl. Miroslav Bulešić, kroz cijeli svoj život je nastojao to činiti. Htio je biti jedan mali, obični svećenik koji će pomagati svakome čovjeku u svim njegovim zadaćama. I nadasve bio je čovjek koji je bio spreman svima sve oprostiti. Mi, ljudi, obično, kada nas netko uvrijedi kršćanski oprostimo, ali ipak ne zaboravimo. Nadalje, mi nismo na ovome svijetu da budemo služeni nego da služimo drugima. Ako je naš Bog tako radio onda i mi trebamo slijediti njegov primjer, naglasio je biskup. Zato vidimo i blaženog Miroslava, jedno obično dijete koje je Bog izabrao između nas, iz našega kraja, da nam bude upozorenje. Mi često mislimo da su blaženici i sveci ljudi koji su došli s Marsa i kao takvi posebni. Ali ne, Isus uzima kao apostole obične ljude, no koji se žele staviti u službu Isusa Krista i tako Bog čini s njima velika čudesa, kao i s bl. Miroslavom Bulešićem. Danas stavljamo u ovaj oltar njegove relikvije da se svaki put kada dođete u ovu crkvu pomolite i tražite njegov zagovor. Isto tako da molite da on bude proglašen svetim, jer Crva za njegovu kanonizaciju traži ne samo ljudski nego i Božji kriterij. Na nama je da se molimo, a hoće li Bog pripustiti čudo to je do Njega. Kada god vidite ovaj oltar pomolite se za sebe i svoje bližnje, a jednu molitvu uputite bl. Miroslavu Bulešiću da ga što prije možemo vidjeti svetog. Ono što danas na poseban način možemo zapamtiti je ‘nisam došao da budem služen nego da služim’, zaključio je biskup.

Uslijedio je obred polaganja relikvija. Prije samog početka župnik je ukratko objasnio obred.  Biskupovo pismo kojim odobrava postavljanje relikvija u oltar pročitao je vicepostulator vlč. mr. Jakovljević, a nove litanije bl. Miroslavu Bulešiću vicekancelar biskupije vlč. Brizić.

Župnik j na kraju zahvalio Bogu i svima koji su na bilo koji način doprinijeli bilo donacijama, materijalom ili radom, u izvođenju svih velikih i malih zahvata na temeljitoj obnovi i uređenju crkve. Na poseban je način pozdravio i zahvalio obitelj pok. Johna von Twickel na čijem se sprovodu, po pokojnikovoj želji, umjesto cvijeća sakupljalo donacije za uređenje crkve u Gradini. Župnik je ukratko spomenuo i životopis  i glavne značajke sv. Ivana Nepomuka čiji je kip obitelj von Twickel poklonila crkvi, te naglasio kako je to prvi kip tog sveca u jednoj crkvi u Istri.

Predstavnicima općine i drugim zaslužnom osobama koje su na poseban način doprinijele obnovi darovana je slika Blaženika, replika nove oltarne pale rađena u tehnici otiska na drvu, a i svima ostalima je bilo moguće nabaviti takvu sliku.

Zatim se kratko obratio autor slika Hari Vidović. Započevši zahvalom što mu je ukazano povjerenje da ukrasi interijer te crkve, autor je govorio o tehničkim karakteristikama slika, objasnivši i metodologiju rada fresco slikarstva. Detaljnije je pojasnio vizualne elemente motiva slika sv. Romulada i sv. Mihovila arkanđela, te ukratko progovorio i o bl. Bulešiću. Napose je naglasio svoju umjetničku interpretaciju i realizaciju Bulešićevog statusa Blaženika, pojasnivši to kroz upotrebu znakovitog kolorita u raznim dijelovima slike.

U nastavku se kratkim povijesnim izlaganjem o župi i crkvi okupljenima obratio dr. sc. Ivan Milotić, autor nekoliko vrijednih izdanja o povijesti Vrsara i vrsarskog kraja. On je naglasio specifičnost da taj kraj imao čak tri crkve posvećene sv. Andriji na relativno maloj udaljenosti:crkva sv. Andrije u Gradini, nedavno iz ruševine obnovljena crkva sv. Andrije u Vrsaru, i zapisi bilježe, sada nepostojeću, crkvu sv. Andrije u Limskom kanalu.  Jedna od apsida u crkvi u Gradini ostatak je najstarije crkve koja je postojala na tome mjestu, a koja datira još iz Bizantskog doba, vjerojatno iz 6. stoljeća, naglasio je Milotić. Saznanja o župi potječu iz 17 stoljeća od kada datira župni arhiv Gradine. To je područje obilježeno sa nekoliko svetačkih osoba koje su sada prikazane u toj crkvi i izražavaju svojevrsni svetački kontinuitet, koji započinje sa sv. Andrijom i sv. Mihovilom kao svecima iz prvih kršćanskih vremena. U srednjem vijeku nastavlja se sa sv. Romuladom koji je ondje došao u 11. stoljeću, osnovao samostan sv. Mihovila i ondje je neko vrijeme živio. Samostan sv. Mihovila stoljećima se uzdržavao od hodočasnika koji su dolazili štovati lik i djelo sv. Romualda, istaknuo je Milotić. Kontinuitet Božjih miljenika završava se sa suvremenom figurom bl. Bulešića.

Mr. Zohil je na kraju zahvalio biskupu na predvođenju mise i obreda, i na svemu što čini za Crkvu u Istri, te mu je u znak zahvalnost predana košara sa plodovima zemlje.

Svečanost je završena oferom, čašćenjem moći bl. Bulešića. Nakon mise svi sudionici misnog slavlja bili su pozvani na prigodni domjenak koji su pripravili župljani Gradine.