Advent 24 S
VALFRESCO 1224 S

Grad to smo mi – Virtualna večer poezije i proze o Vukovaru u Osnovnoj školi Poreč

ema-lara
19.11.2021. 18:58; ; Početna / Kultura / Grad to smo mi – Virtualna večer poezije i proze o Vukovaru u Osnovnoj školi Poreč

Osnovna škola Poreč obilježila je Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ne samo u živo već i prigodnim eTwinning projektom Grad to smo mi!

Učenice Lara Cvek i Ema Ereiz zajedno sa svojim mentorima Ivanom Kardumom, Dunjom Klarić i Snježanom Tičak Balaž virtualno, preko aplikacije Zoom  sastali su se s još 24 škole sudionice projekta i na prigodan način obilježili taj dan.

Lara je krasnoslovila ulomak iz teksta Ivane Bodrožić 20.II. svake godine, Vukovar, dok se Ema predstavila tekstom Krv drugih Tomice Bajsića.

Virtualna večer poezije i proze o Vukovaru samo je manji dio projekta u kojem je već biran logo projekta, a slijedi istraživački kviz Vukovarska slagalica.

Potom su uslijedile dirljive interpretacije stihova o Vukovaru u čijoj je izvedbi sudjelovalo više od dvadeset škola. Hrabro i ponosno citirali su se stihovi Siniše Glavaševića, Hrvoja Hegedušića, Pavla Pavličića i mnogih drugih koji su nas sve zadužili svojim stihovima o gradu heroju. Također, učenici su čitali i svoje vlastite stihove koje su posvetili Vukovaru i na taj način pokazali kako su suosjećajni jedni prema drugima i poslali poruku o stvaranju društva gdje će ljudi jedni drugima pomagati i širiti dobrotu i ljubav.

Nakon predstavljanja škola sudionica i njihovih tekstova, uslijedila je izvedba profesionalne pripovjedačice Elizabete uz glazbenu pratnju. Njezin je nastup iskreno dirnuo sve prisutne i nije bilo jednostavno suzdržati se od emocija.

Na samome kraju Virtualne večeri poezije i proze o Vukovaru voditelji projekta zahvalili su se svim sudionicima i poslali svima snažne poruke o pokretanju jedne lijepe, tople i ljudske priče koja će učitelje i odgajatelje te učenike ujediniti i razvijati toleranciju.

…Nikada narod zaboravit neće… …Vukovar…

 

tekst i fotografije: Silvija Švelinger