Napravili smo sve predradnje do izrade idejnog rješenja. Sve to ulazi u projektni zadatak za izradu glavnog projekta. To je ono što nam prethodi, ali trenutno nemamo sredstva, kaže ravnateljica muzeja Elena Uljančić Vekić

Zavičajni muzej Poreštine – Museo del territorio Parentino završio je s izradom koncepta stalnog muzejskog postava, donio strateški plan razvoja u sljedeće četiri godine, a sada mu predstoji izrada idejnog rješenja stalnog postava, nakon čega će se krenuti u izradu glavnog projekta kojim bi se kasnije kandidirali na različite fondove. Međutim, trenutno nema sredstava za izradu idejnog rješenja, čime bi se nastavile aktivnosti u obnovi jedne od najvažnijih kulturnih ustanova u gradu i njenog sjedišta, palače Sinčić, jedne od najočuvanijih baroknih palača u županiji. Još prije pet godina muzej je zatvorio vrata zbog obnove, a gradski su vijećnici na posljednjim sjednicama često puta postavljali pitanje kada će se muzej ponovno otvoriti, pa i kritizirali njegove troškove.

Pripreme počele još 2006. godine

– Napravili smo sve predradnje do izrade idejnog rješenja u kojem trebamo locirati svaku prostoriju, pojedinu temu i odrediti namjenu svake prostorije. Sve to ulazi u projektni zadatak za izradu glavnog projekta. To je ono što nam prethodi, ali trenutno za to nemamo sredstva. Izrada idejnog rješenja košta između 200 i 300 tisuća kuna, točan iznos znat će se nakon javne nabave, kaže ravnateljica Elena Uljančić – Vekić.

U ovogodišnjem gradskom proračunu bilo je planirano oko 600 tisuća kuna za obnovu muzeja kao kapitalnog projekta, ali stavka nije realizirana budući da nije ostvarena planirana prodaja zemljišta.

– Pripreme za obnovu počele su 2006. godine, trebalo je riješiti kadrovska pitanja, upisati u bazu podataka preko 20 tisuća eksponata muzejske građe, muzej se morao izdvojiti iz djelatnosti Pučkog otvorenog učilišta. Do 2008. godine imali smo muzejski postav koji je zastario i pokazivao muzejska dostignuća 19. stoljeća, bez koncepta i u trošnoj palači, priča ravnateljica.

Grad Poreč je 2008. godine krenuo u projekt obnove i istraživanja, budući da nije riječ samo o obnovi palače već se istovremeno morao izraditi i idejni koncept stalnog postava. Trebalo je reinterpretirati dosadašnju porečku povijest i uskladiti je s dostignućima, objavljenim radovima, istraživanjima i novim muzeološkim i muzeografskim standardima, povezanim uz multimediju i veliku platformu komunikacije. To je, ističe Uljančić – Vekić, veliki zadatak i brojni muzeji to rade i desetak godina, ovisno o razini istraženosti. A trenutna “inventura” porečkog muzeja prva je prava izrada stalnog muzejskog postava od sredine prošlog stoljeća do kada je dr. Ante Šonje sakupio ogromnu količinu grade i otvorio put poslijeratne porečke muzeologije, iako je to bilo tek stihijsko prikupljanje.

Spomenik kulture nulte kategorije

I sama palača Sinčić zbog svoje posebne važnosti mora biti tretirana kao delikatni muzejski predmet. Palača, nekada u vlasništvu poznate porečke plemičke obitelji, spomenik je kulture nulte kategorije i konzervatori su dali jasne smjernice kako je treba istražiti. Određeno je sondiranje zgrade, istraživanje žbuke i temelja pod nadzorom konzervatorskog odjela u Puli. Nakon ovih radova, 2011. godine došlo se do izrade koncepta novog muzejskog postava, čime je definirano da će se Poreč predstaviti kao grad mnogostrukih identiteta. Druga je faza bila izrada strateškog plana razvoja i investicija da bi se vidjelo kako se muzej mora razvijati.

– Iako muzej ima zatvorena vrata ne znači da se ne radi. Uz navedeno, paralelno smo odrađivali sve svoje obaveze, vršili arheološke nalaze, terenski rad, održavali znanstvene skupove, stručna vodstva jer mi taj hladni pogon moramo održavati, ništa se nije smanjilo, već se obim našeg rada i povećao. Povijesni festival Giostra je ono što je najviše medijski prezentirano, ali naš rad je puno veći, dodaje ravnateljica.

Muzej je održavao i izložbe, a ove je godine kroz njega prošlo oko deset tisuća posjetitelja. S obzirom na neke upite vijećnika zašto se broj djelatnika muzeja nije smanjio budući da je muzej zatvoren, ravnateljica kaže da je 11 djelatnika, koliko ih je zaposleno, nedostatno s obzirom na široko područje koje muzej pokriva – od Tarske vale do Limskog kanala. U muzeju, uključujući ravnateljicu, radi pet stručnih djelatnika – dvije povjesničarke, po jedna etnologinja i povjesničarka umjetnosti te dva arheologa. Tu su još i tajnica, čistačica i četiri domara – dva u Parku skulptura Dušana Džamonje koje financiraju općina Vrsar i Ministarstvo kulture, jedan u biskupijskom muzeju te jedan domar kojeg muzej dijeli s Gradskom knjižnicom.

– Prihodi muzeja smanjili su se sa 3,56 milijuna kuna ostvarenih 2008. godine na 2,47 milijuna kuna u lanjskoj godini, dodaje ravnateljica. Oko 200 tisuća kuna koje u proračunu izdvajaju za intelektualne usluge odnosi se na usluge restauratorskih radionica za restauraciju slika, knjiga i etnografskih i drugih muzejskih predmeta, lekture, prijevode i korekture i ostalih usluga za koje nemaju kadrove. Što se troškova grijanja tiče, ravnateljica kaže da je oko 80 tisuća kuna, koji su također bili predmet vijećničkih pitanja, utrošeno na grijanje zgrade, ali i Istarske sabornice te galerije Sinčić.

Projekt će koštati oko dva milijuna eura

Ipak trenutno je najveće pitanje dobivanje sredstava za izradu idejnog rješenja koje bi omogućilo nastavak obnove muzeja. Nakon idejnog rješenja, radit će se plan glavnog projekta koji će nakon što se raspiše javni natječaj, pokazati i točne troškove radova.

– Kada bi sad mogli krenuti u izradu idejnog rješenja, to bi iziskivalo maksimalno šest mjeseci te bi dogodine mogli krenuti u izradu glavnog projekta koji bi mogli kandidirati na različite europske fondove. Grubo procjenjujemo da će projekt koštati oko dva milijuna eura, zaključuje ravnateljica Ukoliko bi iduće godine krenulo projektiranje i bilo gotovo do kraja godine, te ukoliko nakon toga krene realizacija, postoji mogućnost da bi do 2016. godine muzej mogao ponovno otvoriti vrata, što najviše ovisi o financijama.

V. Habereiter, Glas Istre