Prošloga tjedna zatvorena su vrata u Maloj galeriji Pučkog otvorenoga učilišta u Poreču, a u kojoj su mnogobrojni znatiželjnici imali prigodu vidjeti izložbu radova 6. Međunarodnog simpozija umjetnosti izrade mozaika koji je trajao od 21. rujna do 6 listopada pod radnim naslovom Grad mozaika. Kroz simpozij koji je bio svojevrstan transdiciplinarni laboratorij, učionica i forum, i na kojem se preispitivale i istraživale mogućnosti kreativnog dijaloga između jedne od najstarijih tehnika i suvremenoga okruženja svoje radove predstavilo osmero umjetnika. Brigitte Brand iz Njemačke, Sarah Seidmann iz Italije, Bisenija Terešćenko iz Srbije, te Stipan Tadić, Đanino Božić, Sonja Milotić Šesto, Enis Žužić i Slavica Jarić iz Hrvatske napravili su prekrasne radove, a sada kad je izložba zatvorena njihove će se djela pokloniti školama i drugim institucijama.

Baština

Organizatori skupa ističu da za sve nabrojene sudionike, simpozij i stvaranje u određenom lokalnom kontekstu bio je prilika da kroz sam rad, koji nije nimalo jednostavan, uspostave kontinuitet s bogatom mozaičkom baštinom Poreča i ujedno pridonesu stvaranju njezina suvremena identiteta. Izuzetno važno i dragocjeno bilo je i što se posebno njegovao klasičan postupak izrade mozaika, jer danas sve više svjedočimo njegovoj izradi u digitalnome obliku, te fotomozaiku ili generiranim slikovnim tehnikama kod kojih se hipertrofije algoritmova i dijagrama često zaboravlja staviti na djelo.

Nadahnuće

U prvome djelu simpozija upravo zbog gore navedenoga on postaje još značajniji, jer u drevna vremena smatralo se da mozaik kako takav, opus masivum, nadahnjuje umjetnike. Trebalo je u glavi projicirati na dvodimenzionalne podloge pregršt sitnih obojanih kockica, a koje su potom postale element gradnje jedne nove likovne cjeline čiji učinak je bio vidljiv kasnije. Upravo ta djela izrađena u drugome djelu simpozija koja ne predstavljaju samo neki galerijski ili muzejski postav, uspostavljaju poseban dijalog sa zajednicom, jer samom šetnjom po Poreču, nalaze se brojni slični radovi drugih umjetnika koji su donirani nakon završetka stvaranja. Tako će i ova djela nastala tijekom mjesec dana biti vidljiva i dostupna javnosti, a o njihovoj održivosti i trajanju ne treba se brinuti, jer postoje i oni stari nekoliko stoljeća u sakralnim ili muzejskim prostorima Poreča koji i dan danas odolijevaju zubu vremena.

(I. GRGAT, Glas Istre)