Stabla sravnjena s zemljom, razrovano blato, pustoš i jedna drvena barakica na sredini, slika koja bi mogla izgledati kao posljedice tsunamija na Tajlandu prije nekoliko godina zapravo je ono što se ovih dana može vidjeti na porečkoj plaži Brulo. Za razliku od azijskog tsunamija ovaj je prošao samo od mora do hotela Valamar Rubin kojemu je otvorio pogled na pučinu i otkrio njegovu modernu arhitekturu.
Tsunarnije i šale na stranu, sječa cedrova u šumarku ispod hotela koja se dogodila krajem siječnja, odmah je izazvala burne reakcije građana koji su negodujući na bagere, paljenje i piljenje stabala do korijena, zvali novinare i tražili objašnjenje od nadležnih. Odgovor od Valamara i Riviere Adria, koji raspolažu tim područjem, bio je da se rušenje provodi u dogovoru i uz stručni nadzor Hrvatskih šuma te da je riječ o djelu poslova koje kontinuirano obavljaju zbog sigurnosti gostiju i šetača, jer je postajala opasnost od rušenja stabala. Pritom su najavili da kontinuirano, uz sječu provode i pošumljavanje, te da će ove godine saditi nova – ladonje, murve, cedrove, čemprese i ulike.
Ali, ovaj odgovor malo je koga zadovoljio pa su građani nastavili zvati i slati pritužbe, a još ima onih koji se užasnuti vrate nakon zimske šetnje uz more i požale se, na kako vele, devastirani dio šumarka. Šumarak zasađen prije pola stoljeća kao hortikulturno uređenje hotela, danas mu je smetnja i stoga je jednostavno posječen. Za nekoga laka odluka, za one koji su uz njega rasli i odrasli on je dio djetinjstva, sjećanja, najljepše porečke šetnice, pa su građani već lani s gorkim okusom gledali kako dvadesetak stabla bivaju posječena zbog gradnje tenis terena ili oštećena željeznim vidarna koja su za potrebe adrenalinskog parka pričvršćena u živa stabla.
U čemu je najveći problem? U tome što je jednostavno teško prihvatiti objašnjenje da su baš sva stabla na potezu od hotela do mora stručno procijenjena kao kržljava, gusto posađena i prijetila rušenjem zbog čega su posječena do korijena, a ona u istom šumarku pedesetak metara dalje (koja ne smetaju pogledu iz hotela), tek djelomično prorijeđena, što na kraju dobro i izgleda.
Lijepo je da se vodi računa o sigurnosti građana, da se hortikulturno uređuje krajolik, ali i da to na kraju krajeva ima smisla. Građane baš nije umirilo objašnjenje da će se zelenilo vratiti na Brulo sadnjom cedrova, murvi i ladonja, stabala koja će svoju punu zrelost i zelenilo dostići za – stotinu godina.

Vedrana Habereiter, Glas Istre