Prošao je još jedan dan kojega čak niti ne nazivamo datumom već amerikaniziranim pojmom – "helovin". Ne znamo točno niti kako se piše, ali se izgovara "helovin". Većina mjesta u Istri i cijeloj državi bila je osvijetljena svjetlećim cukama. Međutim, u jednom selu u središnjoj Istri, nekoliko kuća svoja dvorišta nije ktilo gorućim cukama, a odgovor je bio da to ne žele, jer to nikada nije bila tradicija u tom selu. A niti u Istri. Malo me zatekao taj odgovor, jer teško je protumačiti je li se tu radi o ljubomornom čuvanju tradicije koja ne prihvaća goruće cuke kao način slavlja nekog događaja, ili se tu radi o zatupljenosti i pretjeranoj konzervativnosti koja teško prihvaća moderne trendove, ili se pak radi o činjenici da određena populacija ne usvaja neke općeprihvaćene modele ponašanja ako nisu u skladu sa kulturnim naslijeđem tog područja. Možda je ovo treće i najtočniji opis, ili opis koji se može najkvalitetnije prihvatiti.
I doista, možda smo prihvatili previše amerikanizirih momenata u našem životu, od kojih su neki prešutno ušli u naše živote, a neki nailaze na otpor. Slavlje Valentinova i Božića koji više podsjećaju na nekontrolirano trošenje i poziva na čisti konzumerizam, uvođenje blagdana koji u sebi sadržava zahvalnost na domovini, pa sve do gorućih cuka, sve su to primjeri koje smo usvojili previše jednostavno da bi ih mogli prihvatiti kao kulturno naslijeđe koje ćemo prenositi na naša daljna pokoljenja.
U svemu tome, odnosno u svakom blagdanu treba promatrati simboliku, koja donekle opravdava pretjeranu potrošnju ili neobjašnjive oblike slavlja. I dok konzumeristički način slavlja Božića i Valentinova ponekad i može opravdati svoju svrhu obzirom na sibmoliku blagdana – bliskost sa svojim bližnjima ili zahvaljivanje na zajedničkom životu, simbolika u danu odnosno noći u kojoj se pale svijeće u cukama potuno je neprihvatljiva za naše podneblje. A to je noć prije slavlja Svih svetih.
A Svi sveti nisu oni poznati i nepoznati sveci, već svi naši pokojni kojih više nema i koji su sveti zbog načina na koji su obilježili naše živote u pozitivnom smislu – roditelji, nonići, bake, prijatelji, branitelji. Dakle, u tom se danu trebamo, ili bi se barem trebali sjetiti naših dragih pokojnika, što je već niz stoljeća karakteristično za istarsko podneblje, ne zbog čistog katoličkog pristupa, već zbog tradicionalne obiteljske karakteristike istarskog čovjeka koji gaji posebnu pažnju prema živima i mrtvima.
E sada, od kuda to toliko jednostavno prihvaćanje momenta gorućih cuka? A one se u Američkoj kulturi postavljaju kako bi tjerale mrtve koji dan prije svih svetih ustaju iz grobova i straše ljude? Još da bude morbidnije, cuke se ukrašavaju oblicima likova sa oštim zubima ili sl.
Znaju li uopće djeca koja pale te svijeće u tim cukama koja je simbolika u tome i koliko je to razmišlajnje daleko od jednog miroljubivog i gotovo plahog karaktera istarskog čovjeka ?
Mora li sve što dolazi iz zapadnjačkog smjera, a što opako graniči sa mističnim, gotovo poganskim običajima, biti dobro za našu kulturu?
Ako u obzir uzmemo simboliku paljenja vatre u određenim noćima koje se događalo u Americi, primijetiti ćemo da se osim cuka, isto primijenjivalo i u Ku – Klux Klanovima, stoga je ta simbolika vatre koja dolazi iz Amerike vrlo opasna i gotovo neprihvatljiva za naše podneblje.
Kao što se konzumerističko slavlje Valentinova pa i Božića pretvorilo u dane kada očekujemo da nam netko nešto pokloni ali i dane kada sami osjećamo potrebu nekome nešto pokloniti kao način pokazivanja pažnje, i time je osnovna poruka tih blagdana stavljena u potpuno drugi plan, tako postoji opasnost i da slavlje helovina potpuno zasjeni slavlje Svih svetih. Jer time se djeca uče da na dan Svih svetih pale cuke, i da je to jedina simbolika toga blagdana, umjesto da se uče kako se u taj dan moraju prisjećati svojih dragih nonića, očeva, prijatelja kojih više nema a koji su posebno obilježili njihove živote. Ako su im pozitivno obilježili živote da budu zahvalni na trenucima provedenim zajedno, a ako je bilo ružnih trenutaka, da u dubini duše oproste onima kojih više nema.

zzlevak