Gradska organizacija SDP-a Poreč temeljem čl.11. st.1. Poslovnika o radu Gradskog vijeća Grada Poreča-Parenzo, gradonačelniku  postavila je  slijedeći PRIJEDLOG na sjednici Gradskog vijeća Grada Poreča: 

Čakavsko narječje priznato je kao JEZIK. 

Predlažemo  izmjene Statuta Grada Poreča kojima će  se uz dva  jezika koja već jesu  u Statutu uvesti  i treći:  Čakavski jezik, te  da se Statut Grada Poreča-Parenzo prevede na čakavski.

Aktualna hrvatska vlast do čakavskog jezika drži kao do lanjskog snijega ili obnove Banije, pa neka bar Poreč z Istre da mali obol njegovanju našeg starog jezika.

 

Srdačno.

mr.sc. Srečko Oštir i Aleksandar Kovač

---

“Čakavica je 2020. godine postala jezik priznat  od glavne međunarodne akademske organizacije koja se brine o klasifikaciji svih jezika čovječanstva. Dobila je i svoj ISO jezični kod za identifikaciju čakavskog jezika u svim domenama: ckm.

Čakavskim govornicima otvara se ovim povijesnim događajem  put za lokalno i državno priznanje, budući  se do tada  čakavicu smatralo  dijalektom.

Čakavski jezik dokumentiran je i priznat od organizacije  Summer Institute of Linguistics International što je inače puno ime međunarodne neprofitne organizacije sa sjedištem u  Dallas-u, Texas, čija je glavna svrha proučavanje, razvoj i dokumentiranje svih jezika svijeta, u svrhu proširenja lingvističkog znanja, promicanja pismenosti u svim jezicima, i razvoja jezika lingvističkih manjina.

Jednom godišnje SIL International objavljuje prestižni akademski magazin Ethnologue, referentnu publikaciju u tisku i na internetu koja pruža statistike i druge informacije o živim jezicima svijeta. Ono što je zapravo možda još važnija odgovornost SIL International-a je da u ime Međunarodne Organizacije za Standardizaciju (International Organization for Standardization – ISO, sa sjedištem u Ženevi – čiji je član i Republika Hrvatska) izdaje ISO tip 639-3 kodove za sveobuhvatno pokrivanje jezika čovječanstva.

Zanimljivo je da je američki profesor Miller, inače inicijator ovog zahtjeva, jedan dio svog zahtjeva utemeljio i na prijašnjem zahtjevu glavne udruge govornika kajkavskog jezika, koja je već 2014. godine uspjela izboriti priznanje kajkavskog kao samostalnog jezika.

Cjelokupna Millerova argumentacija već je 2020. godine potvrđena kao važeća od strane SIL International. I to u potpunosti, pa je tako čakavskom jeziku odano najviše moguće lingvističko priznanje koje postoji: priznat je kao živi (samostalni) jezik.

Jezik doista jeste sama bit kulture, jer njezina duša počinje i završava s jezikom. On oblikuje način na koji ljudi razmišljaju, sanjaju, komuniciraju jedni s drugima, grade odnose i stvaraju osjećaj zajedništva. Glavni je čuvar našeg sustava vrijednosti, jer izravno prenosi sav naš set simbola, značenja i normi.

On je taj prvi oblik komunikacije sa svemirom, one prve dječje riječi koje iniciraju verbalni kontakt među ljudima. Tako dobro poznavanje svojih jezičnih korijena automatski omogućuje nekome da se lakše identificira sa zajednicom oko sebe i da u najdubljem smislu drži u srcu dobrobit te zajednice.

Naša će kultura nestati kada i ako nestanu jezici na kojima se ona temelji. To nije tako nevjerojatna mogućnost: ako nastavimo današnjim trendovima prilično je vjerojatno da će za 2 generacije čakavština više-manje imati status izumrlog jezika. A kad nestane čakavica, nestati će i naša domaća hrvatska kultura.

Novi status čakavskog će doista širom otvoriti vrata čakavskim govornicima da zatraže službeno priznanje jezika tamo gdje on najviše i treba biti priznat, to jest u zemljama u kojima čakavci žive skoro 1500 godina, a možda i duže. Bilo bi doista jako tužna i perverzno ironična povijesna prekretnica da, nakon što je barem 12-ak dugih stoljeća preživio svakakve vrste  invazija, zakonskih zabrana i promjena jezičnih modaliteta,  čakavski jezik izumre upravo u doba prve doista neovisne i slobodne države hrvatskog naroda, kojem je on materinski jezik.

Međunarodno priznanje čakavskog jezika i sljedeći potezi Hrvatske će tako sigurno postati važan kulturni čimbenik na europskom putu naše države i same hrvatske civilizacije, jer se u Europi već desetljećima s ljubavlju njeguje lokalne i manjinski jezike, na njima se jako efikasno (i unosno) grade jedinstveni regionalni i nacionalni brendovi, a preko tih se promiče pravo poštovanje građana prema svojim lokalnim zajednicama.

Gremo na delo, Čakavci!”

Izvor: Marin Tudor, isječci teksta objavljeni na portalu ”Rijeka danas”: