Slasni, mirisni, hrskavi, rumeni i ispečeni s puno ljubavi giostrini su puno više od keksića

Bijelo brašno, šećer, cimet… a tek vanilija ili klinčić bili su nekada pravi luksuz u kuhinjama običnog puka u Istri u 18. stoljeću. No, kako su putovanja i trgovina od pamtivijeka bili svojstveni našim narodima, a pomorstvo u krvi, tako su i do naših krajeva dospjeli egzotični začini koji su na brodicama vencijanske trgovačke mornarice plovili put Serenissime. Upravo je cimet bio prvi začin koji je polovicom 18. stoljeća osvojio kuhinje istarskih plemićkih, a potom i pučkih kuhinja. Recepture su se nasljeđivale, a upravo zahvaljujući takvoj tradiciji rekonstruirali su se nekadašnji jelovnici i otkrivao način života i blagovanja pučana, trgovaca, plemića…

Jedan takav dragocjeni recept pronađen je i u Zavičajnom muzeju Poreštine. Riječ je o recepturi za kolačiće koji su se pripremali i služili u kućama tamošnjih trgovaca i plemića u 18. stoljeću. Bijelog brašna u ono doba nije ni bilo, a najsličnije mu je današnje integralno, pa je baza bilo – raženo. Umjesto dragocjenog i rijetkog šećera koristio se med, a skupi maslac zamjenjivala je svinjska mast, u ono doba uz maslinovo ulje najzastupljenija masnoća. Ključni sastojak koji je kolačiće razlikovao od tada poznatih slastica bio je cimet. Upravo su zbog njegova mirisa bili posebni.

Porečko peto godišnje doba, vrijeme baroknog festivala i konjičkog turnira Giostre koje grad od 13. do 15. rujna pretvara u živi vremeplov, prigoda je da se ta slastica spasi od zaborava. Kolačiće su oživjele volonterke Društva prijatelja Giostre pa su oni tako i simbolično ponijeli naziv – giostrini!

Slasni, mirisni, hrskavi, rumeni i ispečeni s puno ljubavi giostrini su puno više od keksića. Oni su i prva “službena” slastica porečkog baroknog gourmeta, a ovaj vikend prigoda je da se i kušaju.