I kad smo se već ponadali da je riječ o prvoj institucionalnoj palijativnoj skrbi u Istri, otkrivamo da je riječ o pokretanju dnevnog centra za starije osobe kao poludnevnog boravka, sličnog onom koji je otvoren u Puli.

Dakle, teško bolesni nepokretni bolesnici neće biti korisnici ovog gerontološkog centra jer u dnevni centar odlaze starije osobe koje se djelomično mogu skrbiti same o sebi, a kojima je potrebno društvo. Briga o najtežim bolesnicima i dalje će biti isključivo na obiteljima.

– Ako se pokaže potreba za tim oblikom skrbi, gerontološki ćemo centar osmisliti u tom smjeru, izjavila je Čakić-Kuhar.

Stanovništvo sve starije, a hospicija i dalje nema

Razlika između pojmova hospicij i gerontologija je u tome što se prvi odnosi na pružanje pomoći svim terminalnim bolesnicima neovisno o njihovoj dobi, dok se gerontologija orijentira na pomoć starijim osobama.

Problem brige o teškim bolesnicima bit će sve veći jer stanovništvo je sve starije, a zdravstvena se potrošnja sve više racionalizira. Hospicijska pomoć nije potrebna samo na području uz more gdje je veća naseljenost, već i u unutrašnjosti Istre gdje postoji mnogo samačkih domaćinstava sa starijim osobama, saznajemo od Sandre Čakić-Kuhar.

HZZO za teškog bolesnika plaća samo tjedan dana

Domovi zdravlja po zakonu bi trebali pružati hospicijsku skrb ali to ne čine jer Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u te svrhe ne izdvaja dovoljno sredstava. Zbog toga stacionari pri ovim institucijama postaju mjesta gdje se smještaju terminalni bolesnici ali oni mogu na teret HZZO-a boraviti samo tjedan dana. Kad istekne tjedan, boravak u stacionaru je moguć isključivo ako bolesnik, odnosno njegova obitelj snosi kompletne troškove liječenja koji po danu iznose 200 kuna, ne računajući lijekove i sav sanitetski materijal.

U Istri postoje tek dva stacionara u domovima zdravlja i to u Pazinu i Labinu, a u svakom je tek 12 kreveta. Ravnateljica istarskih domova zdravlja Anđela Počekaj ističe da se planira izgradnja stacionara u Umagu. U bolnicama se terminalni bolesnici otpuštaju čim se uklone simptomi bolesti ili se izliječi neko akutno oboljenje poput upale pluća ili infekcije. Obitelj se time u najvećem broju slučajeva sama mora nositi sa velikim patnjama, strahovima i neizvjesnosti koju prati terminalnu bolest. Istodobno, ovakvi bolesnici su često svjesni svega što im se događa i u velikom su strahu od onoga što će im se tek dogoditi.

Glas Istre