"Bila sam prije neki dan na plaži u Zelenoj Laguni i išla se okupati, a kad sam se vratila vidjela sam da na mojoj torbi stoji galeb – izvukao je krekere iz vrećice i mirno marenda´, priča mi jučer jedna prijateljica. Nije joj, veli, žao što je ostala bez marende, nego to što su joj galebovi sve odbojniji. Dodaje, kao i mnogi sugrađani, da su ove ptice sve manje simboli mora i nebeskog plavetnila, a sve više lešinari. Kopaju po odlagalištu otpada, razvlače otpatke iz kanti, hrane se lešinama, zapravo sve više podsjećaju na štakore pa otuda i gađenje.
Prijateljičina je žalba samo jedna u nizu onih koje sam zadnjih dana imala prilike čuti na račun ovih sve više urbanih ptica. Nedavno mi je, naime, kolega pričao o poznaniku koji je stradao na potezu između velikog parkirališta i naselja Mate Balote – približio se mjestu na kojem je bilo galebovo gnijezdo pa ga je pernati "roditelj" napao. Rezultat – nekoliko šavova na glavi. Djelatnik koji održava sustav navodnjavanja na nogometnom igralištu požalio se da kad kontrolira taj sustav uz sebe nosi vile okrenute u zrak, jer ga u protivnom napadaju galebovi. Nije rijetkost vidjeti galebove kako vrebaju uzvanike na domjenku u vili Polesini i čekaju kad će netko sa strane ostaviti pjat, ne bi li se na brzinu "poslužili". I ne samo to, zavirit će i u svaku vrećicu, jer hrane je sve manje, a galebova sve više. Reakcije idu iz krajnosti u krajnost, od turista s kojima sam nedavno razgovarala i koji su oduševljeni kada ih galebovi ujutro posjete na terasi hotela, do onih koji, poput jedne gradske vijećnice, smatraju da su sadašnje – po europskim standardima priznate metode smanjenja populacije, preblage.
Iako je populacija galebova u Poreču još uvijek prekobrojna, rješavanje ovog problema već je počelo. Da ne treba čekati nekog šarenog svirača, poput onoga iz narodne pripovijetke koji je oslobodio Hamelin od štakora, uvidjeli su u Gradu te je tako lani Poreč prvi u Hrvatskoj počeo provoditi pilot-projekt smanjenja populacije galebova postavljanjem lažnih jaja u gnijezda na potezu od Tarske vale do Limskog kanala. Akcija je već u prvom koraku uspjela, jer se ovom metodom samo lani populacija smanjila za 2.000 jedinki, a nastavit će se i sljedećih godina. Metoda je preslikana iz uvriježenog europskog modela smanjenja populacije, a pokazala se najbezbolnijom i najučinkovitijom. Možda to neće utješiti one kojima je galeb upravo odnio panin ispred nosa, ozlijedio ih ili im svako jutro klikće pod prozorom, ali nudi dugotrajno, humano rješenje. Da za nekoliko godina bez rnrkog pogleda možemo reći: "Moj galebe´.

V. Habereiter, Glas Istre