Funtanjani Vedran Hrelja i Roberto Veggian “upecali” Zlatni pehar
(N. O. R. Glas Istre) U rovinjskim vodama, točnije u okolici Figarole, održan je tradicionalni turnir ribolovaca Zlatni ribon. Ovo 52. izdanje Međunarodnog natjecanja u ribolovu s usidrene brodice okupilo je dvadesetak morskih vukova, a Fortuna, ovog puta u obliku ribarske peze, jasno je pokazala da je najsretniju ruku imao par Vedran Hrelja i Roberto Veggian iz Sportsko-ribolovnog društva “Baraj” iz Vrsara, koji je ulovio oko devet kilograma ribona. Drugo i treće mjesto zauzeli su Lovranci – prvi par Srećko Šobot i Slobodan Naglić s oko sedam kilograma te njihove kolegice iz istog kluba “Zubatac” Lovran, Željka Srdoć i Božica Vizintin, koje su upecale samo kilogram manje od drugoplasiranih.
U prosjeku 4,5 kila po ribolovcu
Kako nam je rekao voditelj rovinjskog Zlatnog ribona David Pinezić, u odnosu na očekivano vrijeme, ribolov je prošao više no odlično. Odlična je također i činjenica što je, u odnosu na lani, kada je bilo više natjecatelja, a manje ribe, ove godine obrnuto. Lani je naime, tridesetak natjecatelja upecalo 77 kilograma ribona, dok je ove godine njih 20-ak ulovilo gotovo 95 kilograma.
– Osim jačeg ulova, dobro je istaknuti i da su primjerci ribona morali biti veći od lanjskih, što je posljedica odluke da se ne lovi ispod 17 centimetara. Generalno, prosjek ulovljene ribe bio je 40 primjeraka po ekipi ili 4,5 kilograma, rekao nam je Pinezić.
Organizatori Zlatnog ribona, Sportsko ribolovni klub “Meduza”, i ove je godine, po dobroj staroj užanci, nakon vaganja, pozvao građane Rovinja da dođu po svoju besplatnu porciju “žive” ribe. Uz glavnog organizatora, dobar vjetar u leđa ovom su natjecanju pružili sponzori Valalta, Maistra i TZ Rovinja.
Kad su žene za kormilom
Prilikom dočekivanja natjecatelja koji su svojim brodicama pristizali iza 13 sati na odredište Delfin, ugodno su me iznenadile dvije ribarice – Milena Maretić, koja od 1980. godine ne propušta “Zlatni ribon”, i njena, po stažu, mlađa kolegica Vesna Zec, kojoj je ovo “tek” deseto natjecanje. Ozarene, sišle su s broda iako je njihov prvi komentar bio kako “nisu ulovile bog zna ća”. Vele da ih je vrijeme “zeznulo” pa su se više držale kraja, i naravno, pogriješile.
– Nakon što smo suprug i ja 1979. godine kupili brod, trebalo je proći samo godinu dana da se okušam u ribolovu. Nekoliko mjeseci kasnije na dar sam dobila štapove i prvi put, i to za Dan žena, na natjecanju osvojila prvo mjesto. Ostalo je povijest, kaže nam, vjerojatno najiskusnija, ali i najtrofejnija ribarica Milena Maretić, ponosna prvakinja Zlatnog ribona iz 1986. godine u kojoj je također, bila ovjenčana titulom Državne prvakinje u ribolovu.
– Ma to je samo zafrkancija ili stereotip koji ne drži vodu, komentira našu primjedbu gospođa Milena, kad smo joj rekli da je žena na brodu – nesreća. “Muško ili žensko, sasvim je nevažno”, kaže nam ova iskusna žena s mora, savjetujući nas da je ribon, po njenom guštu, najbolji kada ga se peče.
