Kad je prije devet godina Žatika ugostila svjetsku smotru, od 11 dana koliko je trajalo. “porečko rukometno ludilo”, devet ih je bilo natjecateljskih i svakog su se dana igrale po tri utakmice te se u konačnici stiglo do respektabilne brojke od 27 odrađenih susreta. Sad je porečka priča trajala pet dana od kojih su tri bila natjecateljska, odigrano je ukupno šest utakmica i prvi je dojam da je sve jako brzo završilo.

– Meni je posljednja godina proletjela, a kamoli ne ovih pet dana – priznao je Roland Fable, direktor Organizacijskog odbora porečke skupine Europskog prvenstva u rukometu. – prvi sastanak vezan uz prvenstvo kojem sam prisustvovao odvijao se u Zagrebu 12. prosinca 2016. godine i sve ono što je bilo kasnije, prošlo mi je kao da sam pucnuo prstima. Inspekcije, mailovi, zahtjevi, prohtjevi, nema toga s čime se moji suradnici i ja nismo susretali doslovno svakog dana i dali smo stvarno sve od sebe da ono što se traži od nas provedemo u djelo. Radili smo od jutra do sutra kako bi dvorana bila spremna za početak i mislim da Žatika nikad nije bila ovako lijepa, a pitanje je kad će opet biti.
Uloženi su veliki trud i novac, samo za branding dvorane i sve natpise koji su bili u njoj HRS je potrošio 400 tisuća kuna, što je samo jedan od pokazatelja koliko je ovo bio veliki posao. A kad smo njega odradili, ovih pet dana trebalo je samo lijepo zaključiti cijelu priču i uspjeli smo u tome.

Čepovi i lijevci

Potvrda tih riječi stigla je od strane EHF-a koji je Poreč službeno proglasio najboljim gradom domaćinom prvog kruga prvenstva. Natjecanje u porečkoj skupini odrađeno je bez ikakvih problema, a ako bi se neki i pojavili na vidiku, poput gužve na ulazu u dvoranu prvoga dana, organizatori bi ih brzo otklonili.

– Interni dogovor austrijskih navijača je bio da se okupe u fan zoni, gdje su se zadržali dva-tri sata i pritom zabavljali uz svirku, pjesmu i piće, nakon čega su svi zajedno, njih oko 700, krenuli prema dvorani i istovremeno došli pred ulaz. Tu se stvorio mali čep, jer redari jednostavno nisu mogli toliko ljudi pustiti da uđe u pet rninuta, već su morali svakog pregledati i čekirati mu kartu te se stvorila gužva. Pričalo se drugi dan dosta o njoj, ali ja na to ne gledam kao na problem, nego kao na normalnu činjenicu, jer kad 700 ljudi dođe pred dvoranu koja nema 12 ulaza nego samo jedan, gužva je neminovnost – istaknuo je Fable koji je, zajedno sa svojim suradnicima, brzo reagirao i naredna dva natjecateljska dana gužve na ulazu više nije bilo.
– Odmah smo sljedeće jutro otišli razgovarati s dvije agencije preko kojih je većina austrijskih navijača stigla u Poreč i s Ijudima iz njihovog Saveza te ih zamolili da drugi dan ne dođe odjednom svih 700 ljudi pred ulaz, već da to naprave u dva-tri vala. Oni su to dogovorili te smo preostala dva dana izbjegli taj čep na ulazu, a usto smo poučeni iskustvom iz prvog dana postavili lijevke i dodatne volontere koji su usmjeravali ljude i dijelili im letke sa svim potrebnim informacijama.

S natjecateljske strane, porečka skupina nije donijela nikakvo iznenađenje. Francuzi i Norvežani lako su se razračunali s Bjelorusima i Austrijancima te u međusobnom srazu odlučili o prvom mjestu.

– Sve je bilo prema očekivanjima i potvrdila su se naša predviđanja da će jedini upitnik biti hoće li treće mjesto osvojiti Bjelorusija ili Austrija – složio se Fable.
– Premda, moram priznati da se mi organizatori nismo previše zamarali utakmicama s rezultatske strane, već je nama bilo najvažnije da sve ono popratno protekne u najboljem mogućem redu, da nema grešaka ili ne daj Bože nekih velikih problema ili skandala. Gledali smo kako da svima onima koji dođu u Žatiku olakšamo sve što je u našoj domeni, kako bi se oni mogli usredotočiti na uživanje u rukometu.

Neograničeno uživanje

Uživanje nije bilo ograničeno samo na dvoranu, već se ono proširilo i na porečke ulice.

– Prezadovoljan sam kompletnim ambijentom. Dvorana je prva dva natjecateljska dana bila dupkom puna, jedino je u utorak bilo nešto malo slobodnih mjesta, dok je grad sve dane bio doslovno krcat i atmosfera u njemu je bila sjajna – naglasio je Fable. – Imali smo prije početka prvenstva sastanak s porečkim ugostiteljima na kojem smo ih upoznali s našim planovima i otkrili im što će se događati kojeg dana, sve s ciljem kako bi se i oni mogli organizirati. Čak smo im ponudili mogućnost da se između sebe dogovore, pa da svaka reprezentacija ima svoje lokale u kojima bi se njihovi navijači okupljali, čime bi se napravile manje fan zone uz onu veliku službenu koju smo kao grad domaćin bili dužni napraviti, što smo i uradili na Trgu slobode. Iskreno, od posla nisam stigao proći do nje, ali čuo sam da je radila punom parom.

Punom parom radili su i ugostitelji, koji su zadovoljno trljali ruke zapisujući narudžbe

– Imam dva-tri dobra prijatelja koji drže lokale i svi su mi priznali da su radili kao da je špica sezone te da je ovih dana kod svih bio pravi šou i da nisu stizali točiti kolike su bile narudžbe. Jelo se, piće je doslovno teklo u potocima i promet je bio enorman, a prednjačili su Norvežani kojima je ovdje kod nas sve bilo jeftino. Kad su došli u dvoranu i čuli da je veliko pivo 20 kuna, počeli su se smijati, jer kod njih košta 70 ili 80 kuna, a slično je i s, recimo, cigaretama. Da se razumijemo, Norvežani bi trošili i da su cijene bile više, jer su oni u Poreč došli zabaviti se i uživati bez gledanja na cijene te pritom navijati za svoju reprezentaciju, a ovako su trošili još više – zaključio je Fable.

Ivica Cerovac, Glas Istre