Mogu li banke biti krive za sve loše u državi? Čini se da je tako, jer se zadnje vrijeme banke prikazuju kao najgori sudionici gospodarskog i socijalnog života.
Pohlepa bankara toliko se potencira, da ispada da bankari ne prezaju ni pred čime kako bi zaradili što više moguće novaca. Jasno, krediti i sve kreditne obveze opterećuju mjesečne plaće stanovnika države, ali ne mogu zbog toga banke biti krive za sve ono loše u društvu. Osim kredita, plaće stanovnika opterećene su i drugim obvezama, poput režija, troškova prehrane, benzine, školarina….
Kako to da su odjednom samo kreditne obveze one koje opterećuju plaće građana?
Kada se pogleda slika sa šireg aspekta, uočiti ćemo da je situacija zapravo drukčija. Uočiti ćemo da se banke i bankari itekako prilagođavaju situacijama na tržištu.
Ono što valja istaknuti jest da banke prodaju novac. To je njihov proizvod, kao što je nekome proizvod cement, guma, čokolada ili benzin. Ono što je bankama kamata to je drugim subjektima marža. A nitko neće svoj proizvod prodavati bez da u tome ima makar najmanju zaradu. Treba voditi računa da su bankarski proizvodi u zadnjih 15-ak godina doživjeli ogromne promjene na bolje te da su značano prilagođeni potrebama građana.
Osim toga, u zadnjih 15-ak godina, kamate su značajno snižene, odnosno, bankari su svoje marže značajno smanjili. I još uivjek smanjuju. Predviđa se i daljnji pad razina kamatnih stopa kako se budemo približavali ulasku u EU.
Postoji jedan problem kada su krediti u pitanju, a to je potenciranje razmišljanja koliko ćete kredita vratiti banci nakon npr. 25 godina plaćanja stambenog kredita.
Takvo razmišljanje krivi je pristup, jer osnovni izračun može se mijenjati ovisno o tome da se kamate u određenim razdobljima smanjuju, ali i da se kredit može prijevremeno otplatiti. Takvom razmišljaju treba suprotstaviti sve one troškove koje stvarno plaćamo a ne obaziremo se koliko smo platili uz sva povećanja.
Npr. jeste li ikada razmišljali koliko ćete benzine platiti, ili bolje, koliko biste plaćali benzinu da je cijena benzina ostala na onoj razini od prije samo 10 godina, kada je cijena bila oko 3,5 kuna po litri, a koliko ste stvarno platiti sa svim povećanjima benzine do sada?
Jeste li promatrali cijene npr, suhog voća u konzervama u velikim supermarketima? U zadnjih 5-6 godina, cijena jednog takvog artikla porasla je sa Kn 4,99 na Kn 8,99. Gotovo 100%. Ili cijenu režija u npr. Zagrebu koje su u zadnjih 7 godina porasle za više od 60%. Nitko se ne usudi računati koliko bi bili režijski troškovi da se cijene nisu mijenjale a koliko je stvarno plaćeno uz sva povećanja.
Za razliku od kredita, gdje postoji mogućnost da ukupne predviđene iznose možda neće platiti (uz predviđeno smanjenje kamatnih stopa ili prijevremene otplate) ove ste režijske i troškove benzine stvarno i platili.
Osim toga, banke nude mogućnost tkz. moratorija, odnosno mogućnosti da u određenom razdoblju ne morate plaćati kreditne obveze, kada nastupe nepredviđene okolnosti, čak i uz određene oproste kamata. Sa većinom ostalih institucija kojima nešto plaćate na redovnoj osnovi, ne možete se dogovoriti o privremenoj obustavi obveze plaćanja. Naravno, postoje situacije u kojima određene banke koriste određene niše koje im osiguravaju dodatne zarade, međutim, i u tim situacijama banke su bile spremne na dogovore oko preinaka u kreditnim obvezama.
Stoga, nemojmo nasjedati na prelake negativne ocjene banaka i bankara. Jer su banke možda i jedine institucije koje osiguravaju novac kada ga nema. Napadati banke zbog toga što zaračunavaju kamate značilo bi i napadati naftnu industriju zbog zaračunavanja marži na kupljenu benzinu. I to sve većih marži, u situaciji kada cijena benzina na svjetskom tržištu pada. Ili napadati elektro industriju kada se elektro industrija sve više orijentira na izvore koji su za njih besplatni (sunce, vjetar) a nama struju prodaju uz sve veću maržu.

zzlevak