Hoće li ulaskom u Europsku uniju Hrvatima doista »pasti sjekira u med«, kako to u svojoj zadnjoj kampanji prikazuje Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, ili će se potvrditi strah dobrog dijela javnosti da to zapravo znači članstvo u birokratiziranoj tvorevini u kojoj »mala« i nemoćna Hrvatska neće imati previše koristi ni snage da se odupre jačima?

Do kraja desetljeća, točnije do 2009. godine, Hrvatska bi trebala zatvoriti sva poglavlja pregovora i konačno potpisati ugovor o pristupanju, no može se očekivati da ni tada neće prestati reforme, koje su jedan od glavnih preduvjeta za ulazak u ovaj europski savez. Posljednje proširenje i ulazak Bugarske i Rumunjske na koljena je bacilo brojne domaće euroentuzijaste, koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da su dvije »turbo« balkanske države ispunile potrebne uvjete i doslovce pretekle – kako se to voli reći – daleko napredniju Hrvatsku.

S druge pak strane dežurni euroskeptici navijaju protiv Unije držeći se teza o gubitku domaćeg sira i vrhnja, proizvodnje pršuta ili tradicionalnog kolinja. Bauk Unije uglavnom se svodi na strah od nove privatizacije, do koje bi, tvrde neki, moglo doći rastom cijena zemlje i prodajom nekretnina strancima. Većina građana ne zna što im zapravo Unija donosi, a osim već uvriježenih pojmova – otvoreno tržište, mobilnost radne snage, ukidanje granica, uvođenje eura i lakše zapošljavanje u zemljama članicama EU-a – prosječni Hrvat/ica teško će nabrojati još neke pogodnosti.

Onih loših strana mnogi će se puno lakše sjetiti – maćehinski odnos prema Hrvatskoj, princip »tko jači taj tlači« te strah od gubitka nacionalnog identiteta. Podijeljenih mišljenja o ulasku u Uniju bili su i naši sugovornici.

Astronom Korado Korlević sebe smatra euroskeptikom i za EU nema lijepih riječi.

– Sjetimo se samo kako se Europa odnosila prema nama dok smo bili u ratu. Nitko nam nije pružio podršku i nikoga nismo zanimali. Tu naravno ne mislim na strane državljane koji su sudjelovali u humanitarnim akcijama. Kad vidimo na koji se način dijeli novac iz pretpristupnih fondova Unije i pritom znamo što sve treba napraviti i ispotpisivati, slobodno mogu reći da je EU običan birokratski stroj koji ždere svoju djecu, smatra Korlević. Dodaje da će Unija za obične građane biti veliko razočarenje.

Optimističniji nije ni sindikalac Bruno Bulić, koji ne vjeruje europskim institucijama i smatra da će položaj radnika ulaskom u EU biti znatno gori. Naglasio je da sadašnje zemlje članice nisu napravile ništa za radnike čiji je standard nakon ulaska u savez pao.

– Europska unija nije asocijacija socijalnih politika, već udruženje moći, kapitala i novca. Sva usklađivanja s dostignućima EU-a koja se trenutno provode služe osiguranju zakonske regulative kojom će se još više liberalizirati prodaja nekretnina. Bogate države su se ogradile od radnika s Istoka. Zemlje koje su među zadnjima ušle u Uniju, izuzev Češke i Slovenije, nisu doživjele nikakav napredak. Smatram da je prosperitet o kojem MVP stalno govori obična propaganda, jer većina država članica i dalje ima poljuljan sustav obrazovanja, zdravstvo i mirovinski sustav. O platežnoj moći državljana zemalja članica Unije slikovito govore i prizori s odmorišta na cestama, kada oni na špinama pune bočice s vodom, veli Bulić.

Povjesničar umjetnosti Ivan Obrovac veli da se u EU-u govori isključivo jezikom biznisa i obrnutih vrijednosti u kojima nitko ne spominje umjetnost i kulturu.

– Primjerice, Županija kroz pristup Uniji vidi napredak u turizmu, stalno se spominju pršuti, sirevi, maslinovo ulje, no nitko se ne pita što to znači za suhozid. Nisam euroskeptik, jer pristup EU-u je neizbježan. Tu nema nikakvog navijanja, to je čista logika. Nisam niti eurofil ni eurofob, no bitno je da uspijemo zadržati svoje posebnosti i prepoznamo razlike koje će se uspješno spojiti s posebnostima ostalih zemalja. Postoji strah od ulaska u Uniju, no strahovi su motivirajući, oni aktiviraju naše obrambene mehanizme. Daj Bože da se kompetentni ljudi boje. Žalosti me što se u pripremama Hrvatske za pristup Uniji zaobišlo kulturne radnike, koji bi šire obrađivali određena područja.

U redu je govoriti o pršutima i kobasicama, no treba imati na umu da kad je čovjek jeo, nije jeo gol. Postoje nošnje o kojima nitko ne priča niti se to smatra važnim. Stranci koji su pokupovali nekretnine u unutrašnjosti uopće nas ne poštuju i žive u nekom čudnom zrakopraznom kulturnom prostoru. Ne znaju ništa o području gdje žive, o bijeloj, crvenoj i sivoj Istri. Odlaze na izlete, no za njih je to samo izlet, koji je mogao biti bilo gdje, veli Obrovac.

Saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin kaže da se napredak koji su doživjele nove zemlje članice EU-a najbolje vidi putem registarskih pločica vozila. Sve je više registracija iz Litve, Mađarske, Rumunjske i Bugarske, a to nešto znači, smatra Kajin. »Unija je te prostore snažno povukla za sobom pa su već danas u mnogočemu ispred nas, a da ne govorim kako će biti za pet godina«, rekao je Kajin.

– Europsku uniju bih usporedio s Ligom prvaka u nogometu: brojni domaći klubovi, iako znaju da će teško pobijediti, žele sudjelovati u najatraktivnijim prvenstvima, veli Kajin.

Po njegovim riječima, priče o rasprodaji nekretnina strancima nisu realne jer, tvrdi, na području Istre strani su državljani kupili svega pet posto ukupnog broja stanova.

– U Istarskoj županiji dogodilo se 35 tisuća zemljišnoknjižnih transakcija, no treba imati na umu da zemljišta prodaju domaći ljudi, a ne lokalna samouprava. Da stranci nisu preuzeli neke gospodarske objekte, poput Holcima ili Cimosa, oni bi odavno propali, a stranaca danas de facto nema, osim u bankarstvu i telekomunikacijskom sektoru. Rezerviran sam prema birokraciji Europske unije i njenoj organizacijskoj strukturi, no činjenica je da bez EU-a nema budućnosti na ovim prostorima. Do kraja ove godine Hrvatska će imati 37 milijardi eura vanjskog duga, što je 40 milijardi dolara, a bez EU-a mi ćemo bankrotirati, ističe Kajin.

Anton Peruško, SDP-ov saborski zastupnik, smatra da je ulazak Hrvatske u Uniju neminovan, i što se prije dogodi svima će biti bolje.

– Hrvatska ne može ostati izoliran otok sreće unutar EU-a. Za ulazak u Uniju trebamo se potruditi, jer to ovisi samo o nama. Moramo sami sebe mijenjati i prilagoditi se europskim standardima, promijeniti način razmišljanja. Unija ne priznaje mito i korupciju, pljačku, neefikasnost sudova i sporost pravosuđa, s čime se hrvatsko društvo i dalje u velikoj mjeri suočava, veli on i zaključuje da građani još nisu dovoljno informirani o prednostima i manama EU-a, što je jedan od razloga zašto je dio javnosti bezrezervno protiv pristupa tom savezu.

Danijela Bašić-Palković, Glas Istre