piše: Nenad Bakić, pandemijskirealizam.net
Razvojem delta (indijske) varijante našli smo se u potpuno novoj epidemijskoj paradigmi.

Njeno brzo širenje i u zemljama s jako visokim obuhvatom cijepljenja (‘procijepljenošću’) ukazuje da zauzdavanje epidemije cijepljenjem nije moguće (iako neki kažu da će biti trećom i daljnjim dozama), odnosno da fokus treba biti na zaštiti cijepljenjem od težih oboljenja i smrti. Slično, da ovo postaje endemska bolest, lijepo objašenjenje je dao jedan od najuglednijih znanstvenika u ovom području, Balloux. Drugim riječima, paradigma se mijenja od ‘štiti druge’ ka ‘štiti sebe’.

O tome je ovih dana pisao i još jedan od najprominentnijih znanstvenika u području, koji je čak i jedan od najjačih zagovaratelja ‘strogih mjera’, tako da je njegov iskaz ublažen u tom smjeru:

”Imali smo jednostavno stajalište da su glavna cjepiva koja se koriste u SAD-u i Europi možda manje učinkovita protiv infekcije / simptoma kada je riječ o nekoj varijanti, ali ostaju vrlo učinkovita protiv teških ishoda. Dosad objavljeni podaci podržavaju ovo stajalište.

Točnije, rekli bismo da su se “do sada u općoj populaciji, do otprilike 6 mjeseci nakon cijepljenja, cjepiva držala protiv teških ishoda čak i od Delte, iako iz Izraela, Velike Britanije i Kanade dolaze neki dokazi o padovima u učinkovitosti u odnosu na infekciju. “

Razvoj u Izraelu, UK s jako velikim obuhvatom cijepljenja i na Malti, s najvećim u EU (skoro svi odrasli su cijepljeni), u odnosu na Hrvatsku i BiH to potvrđuju:

Stoga smo došli u situaciju gdje već neke važnije države najavljuju da će umjesto brojanja ‘slučajeva’ prijeći na praćenje hospitalizacija: jer ako je bolest postala manje opasna, ako joj se ne može zaustaviti širenje – što drugo napraviti nego štititi (cijepljenjem) ugroženije i fokusirati se na stvarne učinke epidemije (zaraza nije isto što i bolest).

Istovremeno, iako mnogi zagovornici strategije ‘lockdownom do spasa cijepljenjem’ (a to su skoro sve važnije države) i dalje javno zanemaruju značaj prirodne imunosti nastale zarazom, svima je jasan neki značaj. Primjerice, upravo su došli podaci koji nedvosmisleno pokazuju da je epidemija u Indiji pala zbog visoke prokuženosti (postotak ljudi s protutijelima odgovara sredini svibnja, znači doprinijeti su mogli samo oni cijepljeni do početka svibnja) Rezultati velikog istraživanja: Dvije trećine Indijaca imaju antitijela na koronu.

Najradikalniji su pak u UK, koji iako znaju da se epidemija sada širi uglavnom među mladima (i da je za njih zaraza uglavnom bezopasna) upravo tijekom eksplozije epidemije otvaraju noćne klubove – ako želite što više proširiti zarazu radite upravo to, a prepametni su da bi to bilo slučajno.

Naravno, naša je ključna varijabla turizam, jer i kod nas, usprkos rastu epidemije imamo manje hospitaliziranih nego prošle godine u isto vrijeme.

Ovdje je upravo ključna ta promjena paradigme koja je u tijeku, te se čeka da i Njemačka, kao i neke druge zemlje, krenu putem brojanja hospitalizacija umjesto zaraza. U međuvremenu jako ovisimo o birokratskim parametrima, među kojima je najmanje smislen upravo onaj ECDC.

Međutim, naša epidemijska situacija nas stavlja u značajno bolju poziciju od turističkih konkurenata ne Mediteranu:

U biti, tu se radi o taktičkoj borbi: kako ostati s incidencijom dovoljno nisko dok moćnije nacije od nas (Španjolska, Italija, Francuska …) napreduju u artikulaciji uklanjanja slučajeva kao glavnog kriterija, a emitivne zemlje budu suočone s većim pritiskom stanovništva da im se omogući uobičajen odmor.

Stoga je trenutna strategija Stožera vrlo dobra u smislu da se fokusira na situacije koje najviše šire epidemiju, a to su zatvoreni prostori – i u tom smislu treba gledati (malo) zaoštravanje mjera koje će sigurno doći…