Danas su stigli majstori, uparkirali svoj kamioncin nasred staze i krenuli s izradom inox rukohvata na prilazima u more !
Dobar potez, vrijedan svake pohvale, samo malčice sa zakašnjenjem. Jer u Poreču je, kako znaju Porečani, sezona poodavno počela….
Još jedan oku ugodan motiv je nedavno dovršen kameni potporni zidić. Barem djelomično dovršen – jer uz njega, čitavom dužinom, ostala je neasfaltirana zona zbog koje se sada na kupače svakim prolaskom vlakića diže obilna prašina. A ta će "zona" biti asfaltirana vjerojatno tek na jesen.
Djelomično dovršen i zato jer u zidiću nisu ostavljeni pješački prolazi koji bi našim gostima, a i nama samima, omogućili ulazak u tu zelenu zonu gdje se DESETLJEĆIMA rastežu ležaljke, ručnici i madraci, u zonu u kojoj su roditelji s malom djecom uživali u debelom hladu borova uz samo more, ali to sada više ne mogu jer je s kolicima praktički nemoguće ući. Jedini pješački ulaz postoji uredno prema ugostiteljskom objektu.
No kako doći do kemijskih WC-a koji su u dubini borova ?
Kada takvom zidu dodamo i nasipanu zemlju iz koje već niče trava, i koja je polublatna zbog nanovo instaliranog navodnjavanja (nanovo zato jer je isti projekat postavljen prije neke 4 godine i isključen nakon cca mjesec dana zalijevanja zbog uništavanja mlaznica !) dobijemo – površinu za gledanje.
Tračak nade da će ipak biti bolje i da je netko shvatio pogrešku vidimo u valjku koji je jutros izvaljao dio te novonasipane travnate površine, tek toliko da ne
bude mekana. Rezultati će biti vidljivi uskoro, a dotle će lježaljke tugovati…

B.Gr.