"Na granici sam, radim anketu s turistima", govorim prijatelju koji me zvao prošle subote ujutro, jednog od udarnih vikenda ove sezone.
– Odlično, pošalji ih kod mene, imam prazan apartman, kaže on, iako se njegov apartman nalazi na itekako povoljnoj poziciji u Poreču. Nažalost, iako je špica sezone tu, još uvijek se često u Poreču može čuti taj tako mrzak pojam – prazan apartman. Pitanje ima li turista u gradu ono je što sve trenutno najviše zanima, bilo da razgovarate s knjigovođom, frizerkom ili prodavačicom na kiosku. Turizam je branša koja sve povezuje i dok ima turista po apartmanima, sobama i restoranima, ima i nade da će se potrošnja od onih koji su od njih profitirali nastaviti i zimi. Bez toga zimska učahurenost i recesija još su mračnije.
Ali za razliku od prijašnjih godina kad su se trgovci i ugostitelji žalili na turiste koji ne troše, ove se godine sve češće žale na to što turista uopće nema. Svi broje koliko ih je ušlo na granici, jesu li gužve na velikom gradskom parkiralištu, ima li ljudi navečer u gradu.
Prijatelj koji ima restoran žali se da sezona nikada nije bila ovako loša. Njegov objekt s dugogodišnjom tradicijom ove je godine prvi put u minusu uslijed špice sezone. U subotu je, veli, prvi put radio onako kako bi trebalo, ali riječ je o 20. srpnju. I da nastavi ovako raditi čeka ga još objektivno mjesec dana posla, a nakon toga sezona ide silaznom putanjom. A tu su troškovi za plaće, nabavu … U drugom restoranu koji ima itekako odličnu domaću kuhinju i ribu, najčešće se jede – pizza.
- I to je dobro ako svatko uzme svoju pizzu. Imali smo slučaja da dođe par s djetetom, otac je uzeo pizzu, mama salatu, a sinu su davali svatko po jedan zalogaj, kaže jedan ugostitelj. Poznanik iz Engleske žali se, pak, da je kod nas sve skupo – u poznatom ribljem restoranu u kojem je naručio dvije porcije pašte s morskim plodovima, salatu od rakovice i bocu vina platio je 480 kuna što smatra bezobraznom cijenom.
I dok s jedne strane jedni povisuju cijene za turiste, s druge strane turisti gledaju na svaku kunu i kako što manje potrošiti. A zapravo najviše turista ima u supermarketima. Tamo se svakog dana trebate naoružati dobrom dozom živaca i vremena da biste se probili među turistima koji se supermarketom šeću satima kao najljepšom šetnicom. Poznanica se žali da je nedavno išla kupiti kruh, onaj najjeftiniji i nije ga više bilo, htjela je kupiti i paštetu, ni nje više nije bilo, a bila je prazna i polica s mlijekom s akcijskom cijenom.
– Mislim da ovi turisti kod nas ne samo da ne troše, nego još nam i kupuju ispred nosa ono malo što je jeftino i što si mi svojim plaćama možemo priuštiti. Još samo fali da počnu sakupljati boce i uzmu ono što je nekima jedini izvor preživljavanja, zaključuje ona crnu turističku priču.

Vedrana Habereiter, Glas Istre