U petak, 22. lipnja 2018. godine,  održano je hodočašće svećenika Riječke metropolije i Zadarske nadbiskupije na mjesta koja su obilježila život bl. Miroslava Bulešića. Dvjestotinjak svećenika došlo je nadahnuti se na primjeru tog našeg najmlađeg Blaženika.

Sa svojim svećenicima hodočastili su i biskupi i nadbiskupi: nadbiskup zadarski i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskup i metropolita riječki mons. Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, riječki biskup mons. Ivica Petanjak, biskup u miru mons. Mile Bogović te kao domaćini porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša i biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Hodočasnici su se okupili u Lanišću gdje je nakon uvodnog pozdrava biskupa Kutleše,  mons. Devčić započeo molitvu Srednjeg časa.

Mons. Kutleša je u uvodnom pozdravu istaknuo kako je to hodočašće prigoda svećenicima i biskupima za posvjestiti si svoj svećenički žar te ga potaknuti primjerom bl. Miroslava Bulešića. Ovdje je jedan mladi svećenik proživljavao svoju agoniju ali je na kraju pokazao da se zlo može pobijediti. U današnjem društvu vidimo mnogo zla, no ključno je pitanje koliko smo mi svećenici odlučni da se odupremo tome zlu. Isus je rekao da ‘njegovi učenici jesu u svijetu ali nisu od svijeta’ i glavna stvar je upravo u tome da taj svijet treba pobijediti, i svaki koji pobijedi taj svijet, možemo reći da je sveti svećenik. Zato, draga braćo svećenici, pozvani smo u toj borbi izići kao pobjednici. Znamo da je teško, da su mnoge dileme, da je neprijatelj jak, ali zato smo došli ovdje tražiti pomoć od bl. Miroslava Bulešića i onu snagu koja na je potrebna, i onda kada ponekad sumnjamo u sebe i svoje ideale. Zato želim da ovaj današnji susret bude poticaj svima nama, da svakoga od nas ohrabri da odavde krene hrabriji i čvršći. Svoje je obraćanje zaključio zahvalom biskupima koji su organizirali hodočašće, a na poseban način nadbiskupu Devčiću koji je inicirao ideju s željom da se susretnu biskupi i svećenici ove metropolije i Zadarske nadbiskupije. Mons. Kutleša je zahvalio i nadbiskupu Puljiću koji se pridružio toj inicijativi. Time smo pokazali jedno zajedništvo i sve ono što trebamo činiti kao svećenici, da povezujemo jedni druge i da njegujemo ono što nas povezuje, da unapređujemo sve što nam je zajedničko i zajedno idemo prema jednom idealu, zaključio je mjesni ordinarij.

Zatim je vlč. dr. Josip Grbac, župnik Umaga i Murina, koji je rođen u Lanišću, okupljenima približio što se točno zbilo tog kobnog 24. kolovoza 1947., u kojim je okolnostima ubijen bl. Miroslav, kojeg su pristaše komunističkog režima zaklali u župnoj kući u Lanišću na dan dijeljenja krizme. Dr. Grbac je najprije pojasnio društveno – povijesne okolnosti tog nemilog događaja, napomenuvši kako tijekom ratnih godina nije bilo dijeljenja sakramenta svete potvrde pa je diljem Istre bilo jako mnogo djece koju je trebalo krizmati pa je tadašnji biskup mons. Santin delegirao mons. Jakoba Ukmara, a Bulešić ga je pratio kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa. Dr. Grbac je osim nekih svojih sjećanja iz mladosti , kada se je o tome ubojstvu po kućama govorilo u tajnosti, iznio i brojne detalje koje je saznao i tijekom snimanja dokumentarnog filma o toj temi. Napose je istaknuo sustavnu stigmatizaciju žitelja Lanišća kroz niz desetljeća nakon toga događaja te je zaključio naglasivši kako su upravo oni jako dobro usvojili ono što je Blaženik želio reći svojim životnim motom, „Moja osveta je oprost.“

Nakon predavanja svećenici i biskupi su obišli župnu kuću gdje se je desilo umorstvo te mogli osobno vidjeti mjesto gdje je Blaženik predao dušu Stvoritelju.

Hodočasnici su potom otišli u Svetvinčenat, rodnu župu Blaženika. Ondje je molitveni uvod u misno slavlje, s brojnim citatima iz Duhovnoga dnevnika, izrekao vicepostupator u kauzi za kanonizaciju, vlč. mr. Ilija Jakovljević. Njegovo je razmatranje zaključeno molitvom Litanija bl. Miroslavu Bulešiću.

Misno slavlje, u zajedništvu sa subraćom biskupima i okupljenim klerom predvodio mons. Želimir Puljić, a prigodnu homiliju izrekao je biskup u miru mons. Ivan Milovan.

On je, spominjući ulomak iz evanđelja o mučenju sv. Stjepana, bl. Bulešića s njime usporedio “po mladosti i predanju, po privlačnosti nutarnjoj i izvanjskoj, po žaru naviještanja i privlačenja ljudi Kristu, po spremnosti na potpuno predanju, bio mu je nalik i u samom trenutku umiranja , istim riječima zaključio je svoj ovozemaljski život, ‘Isuse primi dušu moju’.“

Osvrnuo se na Blaženikove zapise o tome s kakvim je uzvišenim ushićenje on proživljavao svoje svećeničko ređenje, kako je bio „zaljubljen u svoje svećeništvo“.

Biskup je nadalje iznio usporedbu koju je izrekao blagopokojni kard. Kuharić u Svetvinčentu u obilježavanju 50. obljetnice Bulešićeva mučeništva: „Čitajući na stranicama Dnevnika Sluge Božjeg, njegova razmišljanja, stavove, odluke… vidio sam: Pa to su ista razmišljanja, i stavovi kao kod kardinala Stepinca – ista vjera, isti duh.“ Propovjednik je potom nadoda: „ista zaljubljenost u Krista, ista vjernost, dosljednost, neustrašivost, i ustrajnost u služenju Bogu i narodu.“

Obraćajući se okupljenim svećenicima mons. Milovan je napose istaknuo: „Bl. Miroslav uzor je svećenicima. Noviji dokumenti Crkve doduše, govoreći o identitetu svećenika, stavljaju neke nove naglaske. Ipak bitni su elementi tog identiteta isti jučer i danas, nepromjenjivi. Svećenikov odnos s Kristom, osjećaj crkvenosti svakoga čovjeka, eshatološka dimenzija njegova poslanja, nadnaravnost njegova zvanja… Svećenik je jučer i danas posrednik, čovjek svete službe, izabran i zaređen, uvijek u službi zajednice kršćana i on je prvi u službi evangelizacije svih ljudi… Na terenu, svećenik je, kao službenik Crkve, promicatelj i usklađivač različitih službi i karizmi, član jednog prezbiterija i u zajedništvu s mjesnim biskupom, uvijek sav za narod Božji.“

U tom kontekstu sažeo je bit onoga što naš Miroslav Bulešić nadasve je: „čovjek kristalno jasnog svećeničkog identiteta, ljudski, kršćanski i svećenički opredijeljen, u svakome trenutku svoga života jasno nam pokazuje kako se voli, živi i svjedoči svećeničko zvanje.“

Biskup je homiliju zaključio zazivom: „Blaženi Miroslave, hrabri nasljedovatelju Kristov, revni navjestitelju evanđelja, uzore svećeničkog poslanja  – moli za nas!“

Misno slavlje u Svetvinčentu glazbeno je animirao žminjski Župni zbor sv. Mihovila. Hodočašće je nastavljeno obilaskom Pazinskog kolegija, te zajedničkim objedom.Za to je hodočašće dijecezansko Vijeće za liturgiju i crkvenu glazbu izdalo liturgijsko – duhovni vodič.