Drugačije svjetlo u porečkoj dugi
Zato mi ovog siječnja nije bilo teško izabrati događaj iz prošle godine koji ne smije ostati nezabilježen. Najvažniji prošlogodišnji događaj u Poreču koji vrijedi pamtiti po mom je izboru osnivanje Udruge mladih USB, jer sam ih doživjela kao drugačije svjetlo u porečkoj dugi.
U Poreču je sigurno bilo puno važnijih događaja, ako se važnost mjeri količinom potrošenog novca, velikim odazivom publike ili pojavom važnih osoba. Obnovljeno je gradsko kazalište, sagrađeno je nekoliko rotora i novih prometnica, u gradu je održana sjednica Vlade, dvaput je Poreč posjetio predsjednik Stjepan Mesić… Za rođenje USB-a nije trebalo potrošiti novac, niti zaustaviti promet u gradu. Dostajalo je samo puno dobre volje i želja da se stvari koje su grupi mladih ljudi važne i dogode. Dakle, ta konačna odlučnost, makar i male grupice adolescenata s obzirom na čitavu populaciju, da aktivno sudjeluju u kreiranju svoje budućnosti ocjenjujem velikim korakom naprijed.
Čin stvaranja udruge bio mi je dirljiv zbog ozbiljnosti koju su mladi unijeli u formalni dio, da bi zadovoljili zakon i pravila svijeta odraslih. Dakle, svjesno su izgradili formu koja korespondira odraslima, odlučni napuniti je samo onim sadržajima koji su im važni. Naučili su da moraju imati barem jednog punoljetnog člana, kako sastaviti statut i izabrati tijela udruge, ponosno su pokazivali pečat kad je bio izrađen. Uče kako napisati projektni prijedlog i za njega lobirati među onima koji donose odluke, prikazujući ponosno rezultate svoga rada, kao legitimni razlog za podršku.
Nije to prva udruga mladih koja je osnovana u Poreču, ali niti jedna dosad nije imala taj žar i tako jasnu sliku što žele raditi i što svojom udrugom žele postići, a da im političari ne stave ruku na aktivnosti i rezultate. Raniji su pokušaji organiziranja mahom zamrli ubrzo nakon nastanka. Čini se da ovaj neće, jer su jednako strastveno u svoj program uveli rad s osnovcima i mlađima. Prenose na njih svoja znanja, bodre ih, i kao kakvi mladi roditelji vesele se njihovim postignućima – to se vidi iz svakog javnog nastupa. U svom je nastanku USB imao podršku jedne žene koja ne čeka da posijedi – Snježana Lehman ogromnom se energijom prije nešto više od desetljeća bacila na oživljavanje Društva Naša djeca i doživjela da ondašnja dječica, danas adolescenti, žele nastaviti zajednički kreativni rad kroz svoju udrugu i suradnju s Društvom Naša djeca.
Ovi mladi, kao i njihovi vršnjaci, vjerojatno žele i bolji motocikl, moderniju odjeću, ali to izgleda nije vrh njihove top-liste. Čini mi se da izrastaju u odgovorne odrasle koji su naučili da se trajno zadovoljstvo postiže stalnim izgrađivanjem vlastitih osobnosti i nesebičnim davanjem drugima, kako su i drugi davali njima. Ulažem u njih velike nade i ponosna sam jer sam njihova sugrađanka.