Dobro je kad se ovih dana, aktualnih za Studij vinarstva i Studij mediteranskih kultura Veleučilišta u Rijeci, a koji se izvodi u Poreču razgovara, osim u novinama i na ovaj način, ali mislim da nije najefikasnije tako ozbiljnu i značajnu temu analizirati kroz ograničene okvire koje mogu dati „ćakule".

Zato da odmah eliminiram ćakule kako bismo mogli odgovorno raspraviti ovu problematiku.

Ja sam predložio taj projekt Visoke vinarske škole i bio nositelj izrade Elaborata te ideje o tehničkoj realizaciji ovog studija u Poreču, protiv kojeg su do početka rada djelovali mnogi lokalni političari. Novac za to nisam nikad od nikoga ni tražio i nitko mi ga nikad nije ni nudio. Ćakule očito dolaze od onih koji su u tome vični i koji samo na taj način funkcioniraju.

Studij je za Institut uvijek bio zajednički sa Veleučilištem, budući ga mi sami ne možemo realizirati, jer nemamo pravne osnove za to. Nakon godine dana Veleučilište je zatražilo da mi budemo kao i Srednja škola, samo iznajmljivači prostora, te da naši djelatnici sudjeluju u realizaciji studija honorarno. Time je potpuno izmijenjen prvotni koncept Studija u kojem su svi resursi Instituta bili na raspolaganju u realizaciji tog zajedničkog programa. To je osnovni razlog nastalih problema. Odnosi regulirani Ugovorom su takvi da je Veleučilište najmoprimac, a Institut najmodavac. Na naš zahtjev ugovorena sredstva za korištenje prostora za Vinarski studij mogu se koristiti samo za unapređenje znanstvenog i obrazovnog rada, dakle ne za naše plaće. Ugovor između Instituta i Veleučilišta pokriva samo Vinarski studij, dok za Mediteranski studij nemamo ugovora. Za ovaj studij je Veleučilište bez pitanja, a kamoli i suglasnosti, prijavilo ukupne materijalne i kadrovske potencijale Instituta, pa je zato i bilo moguće da od Ministarstva dobiju dopusnicu za rad i tog studija.

Cijelo vrijeme je taj studij „ilegalac" ovdje. Naši djelatnici učestvuju legalno prema ugovoru o izvođenju Vinarskog studija, ali i ilegalno uz moju usmenu suglasnost, na studiju Mediteranske kulture. Kad spominjem legalno i ilegalno, mislim samo na folmalno-pravni status tih studija. U stvarnosti su i studenti i učenici dobrodošli na prostoru Instituta jednako kao i moja djeca u našoj obiteljskoj kući.

Što se tiče studentske prakse na mojem obiteljskom gospodarstvu (vinogradi i podrum) mogu reći da ga je Veleučilište imenovalo kao i desetak drugih gospodarstava za svoju nastavno tehnološku bazu. To je bila referenca Veleučilištu kako bi mogli nagovoriti i druga gospodarstva da prihvate tu obavezu. Nakon što je Stručno vijeće Vinarskog studija (u radu kojeg sam i ja učestvovao i sa zadovoljstvom podržao prijedlog) donijelo odluku da se praktičan rad studenata ne može realizirati na imanjima ljudi koji učestvuju u obrazovnom procesu, ni kod njihovih obitelji, studenti ne dolaze na obaveznu praksu kod mene. Koliko sam ih u par godina „iskorištavao" prosudite sami iz podatka da sam u to vrijeme imao 1 ha vinograda i 40-60 hl vina godišnje u podrumu. Buka koja se oko toga stvarala je očito potaknuta od istih ljudi koji danas na ovaj demagoški način traže krivce za nerazumne poteze oko ovih studija u Poreču.

Dr. sc. Đordano Peršurić

Institut za poljoprivredu i turizam Poreč

U Poreču, 25.1.2007.