Neću biti maliciozan, pak reći da se ta redovitost baš ne vidi na spomenutom, jer bi to bilo ruganje pršure loncu kako je črn, ali, ako je ta redovitost istinita, sad rivan kapit zašto se kolege žale da nikad i nikako ne moru do našega župana ki da je vajk na putu (ne njima, nego nideri van rezidencije). Ao, ko si redovit u fitnessu u Zagrebu, a voliš anke u šetimani skoknuti hititi koju partidu golfa na Brionima, se kapi da ne moreš biti svuderi. Dobro je i pohvalno da naš župan i predsjednik IDS-a hoće biti fit, pa brine i o svojoj fizičkoj kondiciji, a ne samo vizionarskoj i sommelierskoj. Ipak, malo me kao kampanilističkog, ali i škrbnog Istrijana smeta da baš u Zagreb mora poći na taj fitness. Ne samo ča je to trošenje vrimena – dvi, tri ure gori, dvi, tri ure doli – nego ća anke šolde pušti gori. Dobro, svatko od nas može svoj novac trošiti kako i gdje hoće, ali župan je ipak uzor i primjer. Još bin kapija da je Nino saborski zastupnik, pak da je stalno u Zagrebu, ali već drugi mandat je doma u Istri. Ča su toliko slabije sprave u fitness centrima u Poreču, di mu je službena kućna adresa? Forši bi anke u Pazinu, di naš Nino zaspravlje stava, još bija doprt fitness da je vržimo u njemu on bija redovit. Škoda da Jakovčić nema jenu takovu viziju, jer kad bi IDS-ovci vidili da im Veliki Šef ide na fitness, možda bi i oni krenuli. I eto domaćeg businessa od fitnessa. A bio bi to i korak naprijed ka važnom cilju anuliranja nezaposlenosti u Istri. Goran PRODAN, Glas Istre 7.10.2005.