Vijećnici su u četvrtak navečer većinom glasova odobrili cijene smještaja u Dom za starije i nemoćne, s tim da je jedan glas bio protiv, a četvero vijećnika oporbe bilo je suzdržano. Rasprava prije glasanja bila je iscrpna, a možda bi prijedlog cijena prošao jednoglasno da je na glasanje najprije stavljen prijedlog vijećnice Snježane Mekote da se o cijenama ponovno govori nakon tri, a ne šest mjeseci.
Vijećnici su uoči sjednice na klupe dobili dodatni materijal u vezi s cijenama smještaja. Direktor Doma Mario Laković objasnio je da je Upravno vijeće izračunalo cijene i rekao da se slaže da se radi o visokom iznosu, ali one su slične u svim ustanovama koje funkcioniraju po istom principu kao porečka. U ekonomsku cijenu namijenjenu korisnicima izvan Poreča i Tara-Vabrige uključen je iznos godišnjih kamata na kredit za gradnju (koji otplaćuje Grad) i godišnji anuiteti (7.420 kuna po osobi u dvokrevetnom apartmanu, 6.700 kuna u jednokrevetnoj i 6.300 kuna u dvokrevetnoj sobi).
– U mjesec i pol dana, koliko Dom radi, imamo 25 korisnika, a zaposlili smo 30 od 42 predviđena djelatnika. U ponedjeljak počinje program dnevnog boravka, a u veljači će startati i program pomoći u kući, rekao je Laković.
Pročelnica za društvene djelatnosti Vesna Kordić iznijela je neke usporedne podatke iz drugih ustanova te naglasila da su umreženi domovi u kojima korisnici plaćaju smještaj do 2.000 kuna uglavnom prekapacitirani, premalo je zaposlenih, a nerijetko se štedi nauštrb kvalitete prehrane. »Iznosi koje plaćaju korisnici nisu mijenjani od 1999. godine i stvarna cijena koju bi trebali platiti bila bi prosječno 4.700 kuna, uz dotaciju države i Županije«, rekla je Kordić.
– Dom smo gradili našim novcem za naše građane i jedva smo čekali da bude gotov. Ne kažem da je smještaj skup, ali pitam tko ga od naših građana može platiti. Neozbiljno mi je da nakon dovršetka ovako velike investicija prihvaćamo cijene za šest mjeseci. Cijenu smještaja trebali smo znati prije početka gradnje. Mislim da bismo trebali vidjeti koja je prosječna mirovina u Poreču i onda dogovoriti promjenu kriterija sufinanciranja smještaja iz gradskog proračuna, rekla je Mekota.
– Uzmimo primjer teže pokretnog dijabetičara u sobi s TV-om, koji mora posebno platiti posebnu prehranu i donošenje obroka u sobu. Takav korisnik morao bi mjesečno plaćati 7.900 kuna kao Porečan. Čak i uz dodatne olakšice cijena bi bila oko 5.600 kuna. Pitam vas koliko umirovljenika to može platiti, rekao je Marijan Filipović.
Njegova kolegica s Nezavisne liste Naš Poreč Dunja Benčić rekla je da u materijalu nedostaje tablica zaposlenih po strukturi i plaćama, da bi cijenu smanjio manji broj zaposlenih i da treba za kvalitetnu uslugu imati kvalitetno osoblje. »Razgovarala sam s puno ljudi koji kažu da je Dom krasan, ali si ga oni nikada neće moći priuštiti. Gledaju ga kao nedostižan dvorac. Mislim da se brzo i energično treba izboriti za novac iz državnog proračuna, da bi se cijene smanjile, i onda još moramo razgovarati ponovno o kriterijima sufinanciranja«, rekla je Benčić.
Fani Bugarin Šoljan ponudila je drugo lice priče: »Mnogi imaju problem jer Dom doživljavaju kao kraj, kao konačno preseljenje. Mislim da bi Zdravi grad i stručne službe mogle i morale pomoći da se poimanje odlaska u Dom učini drugačijim, toplijim«.
Vijećnica Sandra Čakić Kuhar, inače zaposlena u Domu, složila se s idejom da starijima treba približiti ideju, ali rekla i da čitavoj zajednici treba vremena naučiti se živjeti s tim da Dom postoji i da građanima treće dobi on znači kvalitetniji život. »Radit ćemo puno više na pomoći u kući građanima treće dobi, jer se zalažemo za ideju da veći dio starih domaćinstava samostalno živi u vlastitim domovima uz organiziranu pomoć, a da u Dom idu oni koji više ne mogu živjeti samostalno«, rekla je Čakić Kuhar.
Dr. Nino Basanić u raspravi je rekao da broj zaposlenih ne može biti smanjen, jer se korisnicima želi osigurati kvalitetniji život primjerenom njegom, te da u današnje vrijeme Poreč ne može graditi ubožnicu za svoje građane treće dobi. Dom nije luksuzan, nego upravo onakav kakav treba biti s obzirom na kvalitetu stanovanja kakvu imaju građani Poreča, napomenuo je dr. Basanić. Budući da 35 posto porečkih umirovljenika ima mirovine u rasponu od dvije do tri tisuće kuna, jasno je da ne mogu samostalno plaćati Dom, no mirovina je rijetko jedina imovina mogućih korisnika. Inzistira se i na tome da djeca pomognu platiti smještaj svojim roditeljima, rekao je dr. Basanić.
Gradonačelnik Edi Štifanić obećao je da neće odustati od milijun kuna obećanih iz državnog proračuna te da se od tog novca može dodatno sufinancirati smještaj Porečanima u Domu.

Sniježana Matejčić, Glas Istre