Travanj je mjesec u kojem se u gradu otvaraju i poslovni prostori koji su zimi zatvoreni – ali ne i ove godine. Mnogi su još zatvoreni, ali je alarmantnija pojava da umjesto otvaranja neke poslovne prostore nakon zime, u očekivanju boljeg poslovanja u sezoni, vlasnici zatvaraju.
Vlasnica prodavaonice donjeg rublja, čarapa i trikotaže morala je zatvoriti obrt u veljači, nakon što je potrošila zalihe. Prešla je raditi kod drugog obrtnika, samo nekoliko kućnih brojeva dalje. Nakon mjesec dana i on zatvara prodavaonicu – ode još jedan od 372 trgovačka obrta u gradu.
Krojačica koja obavlja samo popravke na odjeći, dakle posao koji može naplatiti 20 do 50 kuna, u ožujku više ne može iz cme rezerve pokriti sva davanja – a ona mjesečno iznose oko pet tisuća kuna, od kojih je 800 kuna zakupnina za gradski prostor. Koliko posla mora mjesečno naplatiti da bi zaradila samo za održavanje obrta? A gdje je zarada? Usput, na Poreštini je registrirano samo šest krojačkih obrta.
Na području Udruženja obrtnika Poreč u 2007. godini bilo je registrirano 1.820 obrta, godinu dana kasnije bilo ih je pedesetak manje, naredne godine sedamdesetak manje, a prošle godine u listopadu bilo je aktivno još 1.599 obrtnika. U četiri godine izgubljeno je 200 obrta, a samo lani je odjavljeno njih 179, prema podacima Udruženja obrtnika – doduše otvoreno je i novih, ali je godina završena sa 62 obrta manje. U prva dva mjeseca ove godine odjavljena su 22 obrta. Mali propadaju, a alarm zvoni u prazno, Nitko ga ne čuje. Od čega žive obitelji obrtnika i poduzetnika čiji obrti ne izdržavaju teret gospodarske krize ! Grad Poreč smislio je neke antirecesijske mjere, pa samo pitali jesu li i kako iskorištene. U prošloj godini u proračunu je bila 51.000 kuna namijenjena jednokratnim pomoćima za one koji su zbog gospodarskih prilika ostali bez posla – isplaćeno po 2.293 jednokratne pomoći za 22 osobe. Koliko im je to pomoglo? Jesu li našli drugi posao? Od čega žive? Ta pitanja nitko službeno ne postavlja, niti se prati što se događa s tim ljudima. Iz gradske uprave kažu da su u sklopu antirecesijskih mjera pomogli sponzoriranjem kamata na kredit dvama mladim obiteljima za kupnju prvog stana – u proračunu je bilo planirano za tu namjenu 15.000 kuna. Doduše, odobrili su nešto više od četiri milijuna kuna popusta na komunalni doprinos onima koji su dograđivali, rekonstruirali ili gradili gospodarske objekte – jesu li izgrađeni i koliko je ljudi u njima našlo posao, ne zna se. Gradski proračun odrekao se i 260.000 kuna prihoda od komunalne naknade – toliko ukupno iznosi 10-postotno umanjenje naknade građanima.
Kad se sve to zbroji smijao bi se čovjek, da nije gorkih suza. Treba platiti račune, dati djeci za marendu u školi, platiti glazbenu školu ili neku drugu izvan nastavnu aktivnost – a novca ni otkuda.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre