U ime odsutne Snježane Lehman nagradu je primio njen sin Jurica Prodan. Svečanosti su bili nazočni i kancelar porečko-pulske Biskupije, monsinjor Ilija Jakovljević, zamjenik pročelnika za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica, te gradonačelnik i njegova zamjenica, Edi Štifanić i Nadia Štifanić – Dobrilović.

Uvod u svečanost je pripao učenicama Osnovne glazbene škole "Slavko Zlatić" iz Poreča. Nakon toga, Elena Uljančić – Vekić je održala predavanje, kako je rekla, prvenstveno gradskim vijećnicima, da vide kako je nekada bilo na njihovom radnom mjestu. Iako je sačuvano samo nekoliko knjiga zapisnika, za ostale se predpostavlja da su nestale u požarima, vidljivo je tko je mogao biti vijećnikom, pravila ponašanja, što su radili i kako su radili, te gdje su radili.

U 17. stoljeću, nakon epidemije kuge, Poreč je spao na svega 30 stanovnika, koji su kao ogrijev koristili krovne grede napuštenih kuća. 1669. godine nakon Kandijskog rata otpočinje rasti broj stanovnika, a sustavna kolonizacija se provodi od 1640. godine. Od 1720. – 30. godine Poreč doživljava preporod, razvija se pomorska trgovina i poljodjelstvo. Građani prodaju stoku sitnog zuba Veneciji. Nakon Kandijskog rata Venecija u Poreču obnavlja 60 kuća i naseljava 70 pravoslavnih obitelji s Krete ( Kandije ). Oni su zatražili da tadašnja crkvica Svetog Juraja na Maraforu ( preko puta današnje knjižnice ) bude dodjeljena njima za vjerske potrebe, no tadašnji Biskup Adelazio je to odbio jer pravoslavni već imaju svoju crkvu Svetog Nikole u Puli. Vremenom useljenici lagano prelaze na katoličku vjeru. Do izgradnje današnje gradske palače, zgrada komuna se nalazila u zgradi na Grabarovom trgu. Izvorni porečki Statut iz 1376. godine nije sačuvan, ali u Arhivu u Pazinu se čuva primjerak iz 15. stoljeća. Svi gradski vijećnici su prisezali na Evanđelje božje. Postojala je novčana kazna za nedolazak na Vijeće, kada zazvoni Vijećničko zvono. Vijeće je donosilo odluke o zapošljavanju komunalnog liječnika, njegovoj plaći i zgradi u kojoj će stanovati. Za ulazak u Vijeće se plaćalo 200 dukata, no to pravilo se nije uvijek primjenjivalo, zbog slabog imovnog stanja nekih vijećnika. Vijećnici su morali pomagati novčano obnovu gradskih vrata, gradskog jarbola, oltara Eufrazijane, načelnikovog ureda ili gradske rive. I u to vrijeme zabilježeni su primjeri korupcije ( gradska žitnica, gradske nekretnine ). Mandat vijećnika je bio doživotni i nasljedan. Porečki komun je imao hospital i ubožnicu, te vlastite vojne postrojbe, pogotovo u vrijeme osmanlijskih vojnih provala na istarsko područje.

Nakon predavanja gradonačelnik Poreča Edi Štifanić je uručio Nagradu Sveti Mauro sinu dobitnice Snježane Lehman, mladom gospodinu Jurici Prodanu. Tom prilikom je Edi Štifanić naglasio: " Bogatstvo su ljudi koji čine dobro za sve, posebno za mlade" i čestitao Blagdan Svetog Maura svim građanima Poreštine.

Jurica Prodan je zahvaljujući na nagradi pročitao poruku Snježane Lehman u kojoj stoji: " Žao mi je što osobno ne mogu doći, posebno danas kada se obilježava Međunarodni dan Prava djece ( 20. studenog prije 18 godina UN je usvojio Deklaraciju o pravima djece koja obvezuje sve članice UN-a ), te Vas podsjećam na obveze koje proizlaze iz tog dokumenta koji je preuzela i Hrvatska država. Kao pojedinci, udruge i grad mogli smo i moramo više učiniti".

Kancelar porečko-pulske Biskupije, monsinjor Ilija Jakovljević čestitao je u ime Biskupa Ivana Milovana svim građanima dan njihovog zaštitnika Svetog Maura, te čestitao ovogodišnjoj dobitnici nagrade, " jer briga za mlade i djecu je najvažnija zadaća".

Svečanost je završila kako je i počela triom gitara učenica OGŠ "Slavko Zlatić".

R.V.A.