Simpatična 23-godišnja hip-hoperica Karla Zelić iz Poreča poznatija pod umjetničkim imenom Miss Killah trenutno radi na svom novom albumu koji će izaći tijekom zime. Još uvijek smišljam ime za album, nekoliko opcija je u igri ali čekam da bude završen, smatram da će se pravi izbor tada sam nametnuti.

– Sama pišem stihove, i to mi je najdraži dio, kaže Miss Killah koja unatoč mladim godinama “osvaja” zrelošću i neposrednošću. “Tematika pjesama bit će raznolika, jer se ne volim ograničavati. Bit će tu dosta iskrenih, emotivnih, tužnijih stvari, jer sam imala dvije teške godine iza sebe, ali bit će i veselih plesnih pjesama. Pokušavam dobiti jedan novi zvuk, između repanja i pjevanja, taj lagani i tih zvuk zovu cloud rap. Naravno bit će i bahatih pjesama, jer rap ima tu jednu agresivno pobunjeničku crtu, nekakav inat, a važna je i vještina kombiniranja rima”.

– Otkud inspiracija?

– Iz vlastitog života, ali i međuljudskih odnosa koji su mi nepresušan izvor. Ali i filmovi i knjige koje volim čitati. Iz svega toga stvoriš neku svoju priču. Baš se veselim radu na albumu, ali i suradnji s kvalitetnim glazbenicima. Ne bih voljela otkrivati previše imena, ali biti će dosta suradnji, kako sa reperima tako i sa producentima. Svaka pjesma na albumu biti će drugačija. Za sada bih otkrila suradnju sa Baby Dooksom, Strukom i Krankšvesterom, a ostale ćete čuti kada sve bude vani. Sretna sam, jer su ti ljudi koje cijenim prepoznali moj potencijal. Na albumu će se naći šest do sedam pjesama na hrvatskom i dvije na engleskom jeziku, jer ću pokušati doprijeti i na englesko govorno područje.

– Što se radi osim glazbe?

– Studiram komunikologiju na Hrvatskim studijima, a pošto mi je vrlo teško biti na dva kolosijeka, sada sam godinu stavila u mirovanje, jer sam procijenila da mi je sada trenutak za glazbeni iskorak. Uz studij radim, pa jednostavno nisam stizala pokriti sve obaveze. Naime, uz glazbu sam se spontano počela baviti modelingom. Premda nikad nisam imala viziju sebe kao nekog modela, posljednjih sam godina počela često fotkati razne odjevne kombinacije putem Instagrama. Lani me tako zamijetio prilično jaki brend iz Londona – Shade London, koji se uglavnom bavi uličnom modom. Pozvali su me u London gdje sam odradila modnu kampanju i bili su vrlo zadovoljni sa mnom. Zahvaljujući tome sve me više počelo pratiti korisnika Instagrama iz inozemstva, a počela sam dobivati i razne poslovne ponude. Brendovi su mi počeli slati besplatno odjeću kako bih se u njoj fotografirala, a stalno mi raste i broj followersa o čemu u budućnosti ovisi i honorar koji isplaćuju modne kuće. U međuvremenu mi se javila poznata londonska agencija Antiagency London koja se bavi netipičnom vrstom modela – djevojkama koje ne prodaju samo svoj izgled, već osobnost odnosno stil. U listopadu tako ponovno putujem u London, gdje ću s njima vjerojatno potpisati ugovor na nekoliko mjeseci. To bi mi zaista bila odskočna daska. Idem probati, vidjeti, uvijek se mogu vratiti, ali zašto ne iskušati neke nove prilike?

– Što te najviše smeta kod nas?

– Što sve ide jako sporo. Volim raditi kako spada, držat se nekih rokova, dinamike, a ne s mislima: lako ćemo. Sada se zato okružujem ljudima koji su željni raditi, jer se u protivnom sve razvodni. Trenutak inspiracije ne traje vječno. Vani također ne moraš objašnjavati nekome zašto si odjeven ili vlastite stavove, slobodnije se osjećaš, a time si kreativniji.

– Vratimo se na glazbu. Kako je započela ljubav prema rapu i hip-hopu?

– U doticaj s repanjem sam došla sa 16 godina. Uvijek sam bila dobra u pisanju eseja, pa sam sama u sobi započela pisat rime. Prijatelj Luka Filipović je imao studio kod kuće, pa smo se kod njega snimali. Tako je krenulo, a negdje početkom 2009. godine sam u jednom riječkom studiju snimila prvu pjesmu. Na Myspaceu su ljudi prvi put tada čuli za mene i pitali me kada ću snimiti drugu, pa treću? Tada mi se javila Porečanka Nataša Vajagić koja je tada u Zagrebu okupila hip-hop grupu Femme Attack kojoj sam se kao 17-godišnjakinja pridružila. Snimili smo spot i nastupili u prepunom zagrebačkom Aquariusu, a kasnije se bend raspao. Jako mi je aktivna bila 2010. godina kada sam snimila brojne pjesme i plasirala ih putem Youtubea.

Uslijedila je velika do 2012. godine, jer sam upisala faks, preselila u Zagreb, nekako sam tada odrastala i nekako se tražila. Jedan je spot završio na MTV Adria gdje se vrtio mjesec dana.

– Što se tada slušalo u Poreču?

– Hip-hop i nije bio baš jako popularan. Uglavnom se slušao house ili cajke. Nisam se baš našla u tome, pa sam tražila svaku priliku da pobjegnem kod sestre u Zagreb ili se družila s ljudima sličnih afiniteta putem interneta. U isto vrijeme sam s prijateljem, uspješnim fotografom Viktorom Herakom koji trenutno radi u Londonu, počela s modnim fotografijama. Posvetila sam se dakle modi, koja mi je druga ljubav. Sve sam češće putem društvenih mreža počela dobivati pohvale za stil, a uslijedili su pozivi na foto sessione za razne magazine.

– Znači nije bilo lako u Poreču, kao maloj sredini, započinjati s rap ili hip-hop karijerom?

– Iskreno, nije mi bilo lako. Ljudi dosta osuđuju i podsmjehuju se… A dan-danas ti ljudi me zove na kavu, ali to je život… Puno je teže kada si iz male sredine, ali zato sam danas ponosna na sebe. Htjela bih mladim ljudima poručiti da ne odustaju od sebe. Najveća mi je sreća kad mi se oni jave, pa kažu da sam ih inspirirala.

– Koji su ti bili glazbeni uzori?

– Stara škola kao što su zagrebački Tram 11, Stoka i Nered, ali meni je predivan tekstopisac Remi iz Elementala, kasnije demo izvodači Ropez, Peta, Struka…, a od stranih Tupac, Methoman i Redman, Evidence, Nas, De La soul.. Danas i puno izvodača “nove škole”.

– Otkud ime Miss Killah?

– Prvo sam bila samo Killah, to mi je zanimljivo zvučalo, a znači ubojica. Ubijaš rimama, to je bila ta neka fora. S vremenom su mi ljudi počeli govoriti: evo je, ide gospođica Killah itd., i onda se to premetnulo u Miss Killah.

– Kako bi opisala svoj stil odijevanja?

– Volim kombinirati različite stilove, primjerice sportski stil i onda na to – fini sako. Guštiram kombinirati nespojivo, to me baš zabavlja. A u modi volim i to što svaki dan mogu biti nova osoba. Odjeću uglavnom kupujem preko interneta. Tamo se nađe stvari kojih nema kod nas, a cjenovno su pristupačne. Kad nešto iznosim mogu i prodati.

– Možeš li nas upoznati sa svojom obitelji?

– Moji su roditelji rodom iz Bugojna, a ja sam kao “ratno dijete” rođena 1991. godine u Jajcu (BiH), ali čitav život živim u Poreču gdje sam završila jezičnu gimnaziju. Otac mi je bio četiri godine u ratu, a do 1995. godine smo kao izbjeglice živjeli u Zagrebu. Tata tada dobiva posao u financijskoj policiji u Pazinu, pa se selimo u Poreč gdje mama otvara stomatološku ordinaciju. Zaista se divim svojim roditeljima i cijenim što su napravili, jer su počeli od nule. Znam kako je to ne imati ništa, i kako je kada svojim trudom izgradiš nešto. Stoga sam dosta radišna i draže mi je kada se za nešto pomučim nego kad mi padne s neba. Životna nam priča nije bila laka, doduše nije to sada ni ništa tragično… Mlađa mi se sestra zove Antea. Ima 16 godina, a pohađa opću gimnaziju u Pazinu. Starija sestra Bruna završila je ekonomiju u Zagrebu, a trenutno dovršava magisterij za ljudske resurse u Amsterdamu.

Vrlo je kreativna, voli arhitekturu, namještaj i dizajn, pa nam je san da zajedno otvorimo concept store gdje bi bio dizajnerski namještaj i neki modni butik. Pokušavamo od strasti napraviti neki biznis.

(Anđelo DAGOSTIN, Glas Istre)