BUZET – Na prosinačkoj izvanrednoj skupštini VSI-ja Vodovoda Butoniga na inicijativu većinskih vlasnika Butonige te buzetskog i pulskog vodovoda – prije svega gradonačelnika Pule, Rovinja, Poreča, Umaga i Novigrada – razmotren je i podržan prijedlog objedinjavanja vodovoda u jedinstveni vodoopskrbni sustav Istarske županije čiji bi cilj bio objedinjavanje i vodozaštita u smislu zaštite izvora. U svojevrsnoj promemoriji gradonačelnici su od stručnih službi Butonige zatražili da izrade model objedinjenog sustava vodoopskrbe i vodozaštite sa sjedištem u Buzetu. To znači, izjavio je tada predsjednik Nadzornog odbora, ujedno predsjedavajući skupštine Milan Antolović, da bi se dosadašnje aktivnosti pri podjeli Butonige prihvatile u segmentu učešća u temeljnom kapitalu budućeg Društva koje bi obuhvatilo i vodoopskrbu i vodozaštitu s jedinstvenim cijenama, pravima i obvezama potrošača i vlasnika s velikom šansom da takav koncentrirani sustav stvori pretpostavke za značajnije povlačenje sredstava pretpristupnih fondova EU-a, koja će se ulagati u takvu infrastrukturu. Stručne službe Butonige zadužene su da, koristeći vanjske konzultante, za redovnu godišnju skupštinu koja će se održati do kraja travnja ponude osnivačima Butonige, pulskog i buzetskog vodovoda te Istarskog vodozaštitnog sustava (IVS) najoptimalnije rješenje koje će biti prihvatljivo za stvaranje jedinstvenog vodoopskrbnog i vodozaštitnog sustava Istarske županije. Inicirano je pritom i osnivanje koordinacijskog tima, a predlaže se da osnivači buzetskog, pulskog i labinskog vodovoda te IVS-a ponude osobu koja će biti sastavni dio tima koji će koordinirati aktivnosti na kreiranju jednog novog sustava, u što su uključene i Hrvatske vode. Pripremne aktivnosti izvršit će Butoniga, a Skupština je zadužila Antolovića da ih koordinira. – Ukoliko gradonačelnici gradova većinskih vlasnika vodoopskrbnih firmi tako razmišljaju, ostaje nam samo da to operativno provedemo, prokomentirao je inicijativu usmjerenu k objedinjavanju vodoopskrbnog i vodozaštitnog sustava na razini Istre direktor Istarskog vodovoda Buzet Boris Sirotić. Dioba Butonige zaustavljena na samom kraju Priča o objedinjavanju vodoopskrbnog sustava, istaknuo je Sirotić, traje već dugo, zasigurno dvadesetak godina. Aktualizirala ju je Svjetska banka prilikom ishođenja kredita za izgradnju Butonige jer je smatrala da bi objedinjeni sustav stabilnije i lakše vraćao kreditna sredstva. – Sada se objedinjavanje ponovno aktualiziralo, no na jedan čudan način. Čudan, jer je proces preuzimanja Vodovoda Butoniga, koji je završio misiju izgradnje te je Butoniga trebala postati dio redovnog vodoopskrbnog sustava na način da je preuzmu dva vodovoda onako kako je to ugovorom predviđeno, zaustavljen na samom kraju da bi se gotovo preko noći iniciralo objedinjavanje. Proces diobe Butonige na Istarski vodovod Buzet i Vodovod Pula traje već dvije, tri godine, da bi se pri kraju dogovora oko podjele, umjesto tog iskoraka i zadnjeg napora da se dioba završi, pojavila inicijativa za objedinjavanjem sustava, iako bi za pravično i jednostavno spajanje trebalo prije izvršiti podjelu i raščistiti odnose. Da smo odradili posao do kraja, objedinjavanje bi bilo lakše. No sada smo tu gdje jesmo i priča počinje iz početka, rekao je Sirotić. Skupština Istarskog vodovoda, prenio je, prihvatila je inicijativu gradonačelnika, ali jednako tako inzistira na dovršetku postupka utvrđivanja čistih međusobnih odnosa. – Primjerice, u sklopu cijelog procesa podjele za Istarski vodovod dosta je sporno bilo utvrđivanje debalansa s područja djelovanja Vodovoda Pula naspram ostalih osnivača s područja Istarskog vodovoda. Kada je o pulskom području riječ, evidentan je debalans u financiranju Butonige za oko 100 milijuna kuna. Pulska strana ima 43 posto vlasništva Butonige pod uvjetom da je osigurala jednako učešće u izgradnji kao svi ostali. Ukoliko nije, ima ili manji postotak ili mora isplatiti razliku sredstava koju je manje dosad dala da bi zadržala ugovorenih 43 posto naspram 57 posto Istarskog vodovoda. No, pulska strana može reći da joj treba manje vode, a onda će Istarski vodovod morati preuzeti više, odnosno ne tražiti povrat tih 100 milijuna kuna. Međutim, otvara se i pitanje treba li Istarskom vodovodu, odnosno njegovim vlasnicima ta veća količina vode? To je pitanje podjela Butonige rješavala. Žao mi je što nismo do kraja odradili posao jer je uloženo puno energije, priprema i detalja koje ćemo morati rješavati u nekom drugom obliku, ukoliko netko od vlasnika udjela ne kaže da ih nije briga koliko to njihovo vlasništvo iznosi. Riješili smo sve osim jednog izvora sredstava, a to je kredit Hrvatskih voda u iznosu od 118 milijuna kuna. Prihvatili smo da ga mi (Istarski vodovod, op. a.) vraćamo, no prema najnovijoj zakonskoj regulativi, kreditna sredstva Hrvatskih voda postala su poklon te bi sada bilo normalno da se svih tih 118 milijuna podijeli po ključu 57:43 posto, tim više što zakonske odredbe predviđaju da se poštuju postojeći vlasnički udjeli. Pula je, međutim, zatražila 95 milijuna kuna, odnosno iznos kojim se iz kredita financirao i pulski debalans. To znači da bi Istarskom vodovodu pripalo 23 milijuna, što je jako nelogično. Tu smo se razišli i nakon toga je iniciran model spajanja, vjerojatno se nije vodilo računa da će prije spajanja trebati raščistiti odnose, ne više kredit, ali debalans svakako, rekao je Sirotić. Pulska strana, smatra Sirotić, nije shvatila još jednu stvar. Prema modelu diobe, u vrijednosti zajedničke imovine Butonige, dakle objekata koji osiguravaju proizvodnju i transport vode za Pulu i Buzet, pulski udio je 218 milijuna kuna. – Ispada da bi Istarski vodovod isplatio 113 milijuna kuna i još 100 milijuna kuna debalansa, čime bismo zapravo isplatili kompletan pulski udio vlasništva u zajedničkim objektima. I to bi bilo prihvatljivo, ali u tom slučaju Vodovod Pula postaje normalan potrošač i nema više povlaštene cijene jer nije sudjelovao u izgradnji Butonige, što znači da bi cijena vode za njega u tom slučaju bila puno veća. No o tome nismo raspravljali jer je došao novi model, ne više podjele, već objedinjavanja sustava, rekao je Sirotić. Kako upravljati sustavom vrijednim milijardu kuna bez ulaganja? Direktor Istarskog vodovoda ističe da je objedinjavanje proces za koji je potrebno određeno vrijeme. – Moramo znati da imamo tri subjekta koja su najaktivnija u vodoopskrbi, vodovode Pula, Buzet i Butoniga, dok IVS, dakle vodozaštita, još ne postoji u smislu imovine. Butoniga ima aktivu, odnosno vrijednost imovine 821 milijun kuna, Istarski vodovod 482, a pulski 225 milijuna kuna. Butoniga ima uređaje za tisuću litara vode u sekundi i na tom ukupnom području 70 do 80 kilometara cjevovoda, Istarski vodovod samo 1.400 litara vode u sekundi, oko 2.000 kilometara cjevovoda, na stotine spremnika, prekidnih komora, pumpnih stanica te oko 45 tisuća potrošača i oko 120 milijuna kuna prihoda godišnje. Butoniga je građena da pokriva špicu u ljetnoj potrošnji, a njezina se vrijednost takvim brojkama ne može uspoređivati s vrijednošću Istarskog vodovoda. Ukoliko Butoniga ima vrijednost imovine 821 milijun kuna, vrijednost buzetskog vodovoda višestruko je veća. Gdje je nastala ta razlika? Butoniga, naime, već 15 godina posluje bez amortizacije. Istarski vodovod je k tome tijekom godina određeno proširenje objekata obavljao putem raznih sufinanciranja, do samodoprinosa, često u radovima gdje sve to nije evidentirano i sada treba izvršiti realnu procjenu imovine sva tri subjekta po, jasno, istim kriterijima, da svatko vidi na kojoj je poziciji jer postojeće brojke daju krivu sliku. Treba završiti izračun debalansa i da svatko svoj dio imovine sutra unese u taj jedinstveni subjekt. Ukoliko se to ne učini, netko od vlasnika može ili izgubiti svoj dio imovine ili povećati na teret nekog drugog, veli Sirotić. Prema gruboj procjeni struke, objedinjavanje bi se moglo provesti u roku od dvije godine, no prethodno treba riješiti pitanje upravljanja Butonigom, dodaje. – I danas radimo na način da imamo ugovor između sva tri subjekta prema kojem Istarski vodovod organizira proces proizvodnje i nosi odgovornost, a ima osiguranu financijsku potporu isključivo za materijalne troškove i nema ni kune izvora za nikakvo ulaganje. Upravljati sistemom koji vrijedi gotovo milijardu kuna bez ijedne kune ulaganja nije moguće i mi već dvije, tri godine radimo sve teže. Sada moramo ponovno otvoriti postupak dogovaranja kako uopće osigurati izvore financiranja za rad s Butonigom u dvije godine do spajanja, rekao je Sirotić i dodao da je iznenađen da u tom postupku odlučivanja većinski vlasnici nisu zatražili određene informacije iz Istarskog vodovoda, barem oko zaštite interesa jedne i druge strane. – Dosta se brzo prihvatio prestanak jedne aktivnosti, podjele Butonige između dva vodovoda i prelazak na drugu, odnosno objedinjavanje sustava, bez svih informacija što treba napraviti, ocijenio je Sirotić. Na pitanje stoji li iza modela objedinjavanja nekakva naznaka privatizacije, Sirotić je rekao da mu je teško komentirati jer ne raspolaže takvim informacijama. – Naprosto ne želim vjerovati da kod određenog dijela vlasnika postoji nekakav skriveni interes privatizacije jer interes vlasnika je da vodoopskrba funkcionira, rekao je. Privatizacija bi zasigurno značila politiku čistih računa i ekonomske cijene bez prelijevanja, što znači da bi potrošači plaćali punu cijenu vode, što danas nije slučaj. – Vodoopskrba na području Istre je skup sustav koji traži puno ulaganja ne toliko više u razvoj kao dosad, već u obnovu postojećeg sustava. No, treba reći da su u sjedištima kompanija koje dolaze s razvijenog Zapada vodovodi općinski, a te se iste kompanije s kapitalom guraju po svijetu i traže privatizaciju. U Europi postoje dva osnovna modela koja se suprotstavljaju, jug smatra da treba privatizirati jer teži na jedan drugi javni način upravljati time, a razvijeni sjever razmišlja suprotno, da je to moguće kvalitetnije razvijati u javnom vlasništvu zato što se profit ne postavlja ispred javnog interesa vodoopskrbe. Mislim da mi znamo što je vodoopskrba i kako njome upravljati, a uz jedan normalan odnos okoline, vlasnika, države i zakonodavstva vodoopskrbom možemo racionalno upravljati, ništa lošije od bilo koje privatne tvrtke. I kroz taj javni segment moguće je daleko više voditi računa i o nekoj ravnoteži razvoja područja, rekao je Sirotić. Vodoopskrba i vodozaštita jedna tehnološka cjelina Darko Bratulić, direktor VSI-ja Vodovoda Butoniga, ujedno i IVS-a, koji, doduše, sva prava ostvaruje u Butonigi, a u IVS-u je samo formalno direktor do aktiviranja rada ovog društva, rekao je da se o objedinjavanju, s prekidima, razgovara od 1983. godine. Drugi je put aktualizirano prilikom ishodovanja kredita Svjetske banke, a treća je inicijativa došla krajem prošle godine od većinskih vlasnika. – Tu smo inicijativu razmotrili na prosinačkim sjednicama Nadzornog odbora i Skupštine te će Vodovod Butoniga ovih dana proslijediti pisane odluke skupštinama Istarskog vodovoda, Vodovoda Pula, Vodovoda Labin i IVS-a, Hrvatskim vodama, županu i državnom tajniku za vode pri Ministarstvu poljoprivrede i vodnog gospodarstva da razmotre inicijativu pokrenutu na skupštini i daju svoje prijedloge. Inicijativa za objedinjavanje izraz je volje vlasnika, a na stručnim je službama da je servisiraju i stave na raspolaganje sve podatke i informacije. Kada je o Butonigi riječ, mogu istaknuti da je u protekle dvije i pol godine u cijelosti pregledana sva financijsko-knjigovodstvena dokumentacija koju je prihvatilo Povjerenstvo koje su sačinjavali rukovoditelji financijskih službi istarskog i pulskog vodovoda i Butonige te revizorske kuće. Potvrđeno je da je poslovanje uredno vođeno u skladu sa svim zakonskim propisima i aktima društva te je Butoniga, na temelju te dokumentacije, spremna za bilo kakav oblik prijenosa, odnosno udruživanja imovine, rekao je Bratulić. Jedina zadrška, istaknuo je, jest u dijelu sredstava koja su dobivena kao kredit od Hrvatskih voda, a koja su nakon nedavnog stupanja na snagu Zakona o financiranju vodnog gospodarstva otpuštena, drugim riječima – nemaju status kreditne obveze, već su poklonjena i tu se između dva vodovoda, odnosno njihovih osnivača, nije mogao riješiti odnos u podjeli poklona, što međutim predstoji kad-tad u bilo kojoj varijanti rješavanja vodoopskrbe. – Što se tiče povezivanja IVS-a, moje je duboko uvjerenje da su vodoopskrba i vodozaštita tehnološka cjelina, pa tako sasvim opravdano može biti njihovo organizacijsko i financijsko objedinjavanje, ustvrdio je Bratulić. Na pitanje je li model objedinjavanja prvi korak prema mogućoj privatizaciji, istaknuo je da do njega takve informacije nisu došle te da mu je teško povjerovati da se iza te inicijative krije i takva namjera. – I dalje smatram da je voda nacionalno bogatstvo o kojem treba odgovarajuće skrbiti, rekao je Bratulić. Privatizacija nepotrebna Najizravniji je bio komentar direktora Vodovoda Pula Marina Fola koji je ustvrdio da inicijativa za objedinjavanje vodoopskrbnog i vodozaštitnog sustava nije ništa drugo doli politička odluka i čista improvizacija. – Na neki sam način iznenađen najnovijom inicijativom gradonačelnika s obzirom na to da je Nadzorni odbor Butonige, čiji sam član, gotovo tri godine, na temelju egzaktnih podataka, u suradnji s još dva povjerenstva, ekonomskim i pravnim, izradio model diobe Butonige koji u drugoj fazi podrazumijeva objedinjavanje i koji je čak usuglašen na skupštini Društva. Taj je model sagledavao realne okolnosti uvažavajući interese istarskog i pulskog vodovoda s time da bi cijena vode ostala nepromijenjena najmanje pet godina. Osnovni princip je bio model teritorijalne podjele na temelju ugovora iz 1991. godine, prema kojem Postrojenje Butoniga ostaje na području Istarskog vodovoda i prema tome bi pulski vodovod u jednom od modela ostvarivao 125 milijuna kuna revalorizacijskih rezervi te 113 milijuna kuna sredstava. Naravno, svjestan sam da je taj novčani dio veliko opterećenje za Istarski vodovod, ali kroz cijenu isporuke vode i način plaćanja došli smo do modela da nitko ne bude ugrožen. Pulskom vodovodu ti su iznosi s obzirom na akumulirane gubitke iz prethodnih razdoblja (druga polovica devedesetih godina) vrlo značajni jer omogućavaju potpunu konsolidaciju i stvaranje tehničko-tehnoloških pretpostavki za stvarno objedinjavanje vodovoda. Dakle, model diobe zapravo je bio preduvjet za potpuno objedinjavanje vodovoda na realnim osnovama kroz razuman rok prilagodbe tako da taj proces ne bi osjetili ni zaposlenici ni potrošači. Nejasno mi je stoga što se želi postići ovom najnovijom inicijativom ubrzanog objedinjavanja i uključivanja vodozaštite jer nema preciznih projektnih zadataka, a i sama činjenica da je Skupština VSI-ja uskratila suglasnost na prethodni usuglašeni model diobe stvorit će puno problema u poslovanju jer se blokiraju postojeća sredstva, što će se negativno odraziti na poslovanje oba vodovoda. Budući da su blokirana sredstva iz Butonige, a postojeća cijena nije uključila amortizaciju i trošak Butonige, bojim se da će proces objedinjavanja utjecati na povećanje cijene vode, rekao je Folo i dodao: – Uključivanje odvodnje u trenutku kada u Istri nema jedinstvenog modela odvodnje (postoji sustav IVS-a, Vodnjan i Fažana su se uključili u projekt Jadran, Pula u MEIB, Medulin ima zaseban program) vrlo je upitno i gotovo nemoguće provesti. Za razliku od kolega, Folo ističe da su do njega doprle informacije o mogućnosti privatizacije vodoopskrbnog sustava putem modela koncesije. – U trenutku kada smo gotovo izgradili sustav vodoopskrbe i kada nam još jako malo nedostaje da imamo moderni europski vodoopskrbni sustav, smatram da je privatizacija nepotrebna. Sama činjenica da se srušio model na kojem smo radili tri godine i da se ide u nešto s puno nepoznanica govori u prilog da se iza brda nešto valja, ali siguran sam da to neće proći bez obzira u kojoj ja poziciji bio, ustvrdio je Folo. – Najnovija je inicijativa zapravo čista politička odluka jer je suprotna svim zaključcima struke. Došla je iznenadno i ne uvažava sve elemente modela na kojemu smo radili tri godine. A upravo bi taj model, koji je nakon diobe podrazumijevao objedinjavanje u jednom razumnom roku, stvorio pretpostavku da bi sustav bilo gotovo nemoguće privatizirati jer bi vrijedio oko dvije milijarde kuna, rekao je Folo. Hrvatin: Konačan stav zauzet će se na skupštini Vodovoda Labin Labinski gradonačelnik Bruno Hrvatin potvrdio je naše informacije da nije bio pozvan na koordinaciju gradonačelnika na kojoj se raspravljalo o objedinjavanju vodovodnog i vodozaštitnog sustava, ali je zato naknadno dobio usmene informacije. Rekao je također da će se konačan stav zauzeti na skupštini Vodovoda Labin budući da je Grad Labin jedan od većinskih vlasnika. Cilj je, veli Antolović, da labinski vodovod odmah uđe u objedinjeni sustav, međutim, ukoliko se ne uključi u prvoj fazi objedinjavanja, njegovo uključivanje priželjkuje se u drugoj. S obzirom na to da Labinština participira u IVS-u, očekuje se, ističe Antolović, da će se pozitivno opredijeliti oko modela objedinjavanja. Kajin protiv objedinjavanja Budući da se IDS-ov saborski zastupnik Damir Kajin, komentirajući početkom prošle godine mogućnost objedinjavanja svih vodovoda koju je tada najavila Koalicija Istra, oštro usprotivio objedinjavanju, upitali smo ga kako doživljava najnovije inicijative. – Takvoj improvizaciji protivio sam se prije godinu dana, a protivim se i ovoj za koju sam doznao prije desetak dana iz »Glasa Istre«. Nitko mi nije objasnio niti jedan razlog za integraciju bez obzira na to što će se neki pozvati na manje troškove i potrebu integracije Butonige, koja je stasala kao zajednički projekt istarskog i pulskog vodovoda. Pouzdano znam da se, da su kojim slučajem buzetski i istarski vodovod u prethodnom razdoblju bili integrirani, u centralnoj Istri ne bi izgradilo gotovo 600 kilometara cijevi i unutrašnja Istra vodificirala s 97 posto. Isto tako znam – da Buzet nije vodio Butonigu, od nje bi bilo ništa. Samo od 1995. do 2002. u taj je sustav uloženo 60 milijuna dolara od čega oko 45 milijuna iz državnog proračuna. Treba reći i to da su se bivši dužnosnici pulske vlasti tom projektu stalno protivili i politizirali. Pulski i istarski sustav sve su se vrijeme razvijali kroz dvije logike, pulsku i ostalih krajeva Istre, i neće ih biti moguće povezati preko noći. Konačno, buzetski vodovod je tehnološki i financijski znatno ispred pulskog i bez dužeg prijelaznog razdoblja neće biti sreće, rekao je Kajin.