Primjeri su press konferencije prvo SDP-ea, a zatim IDS-a na koje su bili pozvani i odazvali su se samo novinari "Glasa Istre". Zatim je Izvršni odbor Sportske zajednice Grada Poreča vijećao da li da sjednicama prisustvuju i drugi novinari ( koji su iskazali interes da prate njihov rad ) osim novinara "suradnika" ( ponovno "Glas Istre" ).

Priča ide dalje, predstavnici jednog porečkog sportskog kluba u maloj gradskoj vijećnici vrše prezentaciju svoje ideje o organiziranju Europskog prvenstva u Poreču, naravno gradskim čelnicima od kojih očekuju novčanu potporu i jedinom pozvanom novinaru, pogadjate: "Glasa Istre". Posljednji primjer je sa sjednice gradskog Poglavarstva 20.veljače 2007.godine, gdje je rečeno da će prezentirane ilustracije za 2 značajna gradska projekta ( proračun grada pune porezni obveznici – gradjani ) biti dostupne javnosti kada ih prihvati Gradsko vijeće, a 21.veljače 2007.godine te ilustracije su objavljene na web stranici Grada Poreča. Sjednici su prisustvovala samo 2 novinara ( La voce i Poreština.info ) i vjerujem da bi istodobno objavljivanje u 1 tiskovnom mediju na talijanskom jeziku i na barem jednoj neovisnoj web stranici, te na gradskom web portalu imalo veći odjek i bilo pravovremeno informiranje javnosti čiji je javni novac i utrošen u izradu tih materijala, nego što ima monopolistički potez onih koji su odlučili da se učini kako je učinjeno.

Odmah valja reći da za ovo ponašanje nisu krivi novinari "Glasa Istre" i osoba zadužena za odnose s javnošću Grada Poreča, već organizatori skupova koji upućuju pozive mediju ili medijima.

U jednom od svojih tekstova već sam iznio osobni sud da "Glas Istre" u Istarskoj županiji ima najvjernije čitatelje, no netražena monopolistička pozicija je očigledno proizvod: " političara opće prakse ". Pod ovim podrazumijevam političare koji umišljaju da o svemu znaju sve i to zauvijek, ukoliko praksa govori drugačije to gore po nju. Monopol nad informacijama koje interesiraju javnost, pogotovo ukoliko se radi javnim novcem, je nedemokratska osobina ? Znači nije stvar stranačke, gradske ili sportske politike, već

" loše politike ". Ograničeni medijski prostor je kontrolirani prostor, u kojem netko mimo uobičajenih pravila ponašanja dozira i plasira informaciju ( podobnim medijima ), jednom riječju manipulira javnošću iz nekog svog interesa ili zbog demonstracije svoje moći. Sve rečeno podrazumijeva i pojam: nesloboda. Znači javnost nije slobodna, niti da izabere medij putem kojeg će se informirati, niti da dobije informaciju na vrijeme ( vrijeme je novac ).

Bilješku zapisao: Ratko Vlado Aleksić