Mladi koji igraju golf u Istri mogu se doslovce nabrojati na prste jedne ruke, a jedan od njih je i Porečan, 19-godišnji Diego Žužić, hrvatski reprezentativac i član porečkog Golf kluba Parentium. U tom klubu ima 15-ak članova, koji osim Diega, imaju prosječno oko 50 godina. Mladi reprezentativac već je sedam godina aktivno u ovom sportu, iza njega je velik trud i entuzijazam, ali ne samo njega, nego i njegovih roditelja koji ga od prvog dana podržavaju i financiraju, gotovo pa u cijelosti. Tek je zadnje dvije godine kao mlada nada tog sporta i reprezentativac u programu Hrvatskog olimpijskog odbora koji mu dijelom sufinancira odlazak na turnire kada brani boje nacionalne vrste.

Put u profiće

Diego je još u fazi amaterskog igranja, a po golferskim pravilima ne smije kao amater na turnirima primati novac. Razmišlja o velikom iskoraku, jer želi postati profesionalni igrač, a to nije lak pothvat. Dapače, radi se o trnovitom putu koji uključuje obavezu igranja is-ac turnira godišnje po svijetu, pronalazak sponzora ali prije toga – to mora odobriti Golf savez Hrvatske. U svakom slučaju; Diego ima “štofa” za to, jer ima hendikep od 3,5. Što to znači za nas laike? Hendikep je oznaka ranga pojedinog igrača, koja se označava brojevima 0-36, pri čemu najbolji igrač ima hendikep 0, a najslabiji 36.
Imati hendikep ispod 4,4 znači da je to jako dobro i da se može krenuti u profesionalne vode, pojasnio nam je mladi hrvatski reprezentativac koji je osnovnu školu završio u Poreču i talijansku opću gimnaziju u Bujama. Sada razmišlja o upisu na fakultet, na studij turističko-hotelijerskog menadžmenta, a nakon toga i studij za profesionalnog golf trenera u Engleskoj, što će mu omogućiti da jednog dana približi taj sport mladima kroz organizaciju golf akademije u Hrvatskoj. No, budući da je završio srednju školu, trenutno ga očekuje igranje istarske zimske golf lige i odlazak na treninge u 40 kilometara udaljenu Savudriju, gdje se nalazi jedino profesionalno golf igralište s 18 rupa na Poluotoku.

Budući da su zaista rijetki koji se bave golfom u Istri, ali ni u Hrvatskoj ih nema previše, a mahom ga rekreativno igraju stariji ljudi, pitali smo ga odakle ideja da se bavi baš golfom.

– Počeo sam igrati sasvim slučajno prije sedam godina kada je Golf Klub Parentium organizirao školu golfa za juniore. Kako sam oduvijek volio igrati mini golf sa svojim mamom, želio sam probati i pravi golf. Tako sam jednog dana otišao u Zelenu Lagunu na vježbalište i pridružio se grupi od desetak vršnjaka koji su kao i ja željeli naučiti nešto o ovom gotovo nepoznatom sportu. Tako sam počeo dva puta tjedno odlaziti na vježbalište, naučio pravilno držati štap i čak dosta dobro udariti lopticu. Nažalost, svi su ubrzo počeli odustajati pa sam do ljeta ostao sam. No, to me nije zaustavilo. Nabavio sam stari set palica i tog sam ljeta svaki dan udarao loptice na livadi u zelenoj Laguni. Tako sam se zaljubio u ovaj sport i shvatio da je to nešto čime se želim bavit cijeli život, kaže Diego.

Igralište u Savudriji

Nakon prvih godinu dana igranja u Zelenoj Laguni prešao je na golf igralište u Savudriji, u sklopu Golf Kluba Adriatic.

– I danas treniram ondje pet-šest puta tjedno sa svojim trenerom Deanom Dužaićem koji prati razvoj moje igre i priprema za sve, od udaraca do koncentracije. Najveći mj je problem predstavljao prijevoz do Savudrije. No, srećom ostali su me golferi iz Poreča često pozivali da idem igrati s njima, što mi je omogućilo da puno više igram. Da nije bilo njih, vjerojatno ne bih nikada postigao ovakve rezultate, a možda bih čak morao i odustati od golfa. Sada mi je lakše jer mogu voziti budući da sam punoljetan. Što se treninga tiče, zimi radim na kondiciji i fizičkoj pripremi, dok na proljeće počinjem s golf treninzima. Krajem proljeća pa sve do zime igram puno turnira i treniram svakodnevno četiri do pet sati, veli porečki golfer.

Zahvaljujući golfu puno putuje, što je odlična strana ovog sporta. Iza Žužića je niz uspjeha. Bio je pet puta u Škotskoj na turnirima za juniore, gdje je imao priliku igrati na vrhunskim terenima i posjetiti The Open Championship,jedan od najvažnijih turnira za profesionalce na svijetu. Bio je i dva puta na Europskom juniorskom prvenstvu u Češkoj, kao član juniorske reprezentacije gdje su osvojili sedmo mjesto. U Slovačkoj, na terenu Gray Bear u mjestu Tale 2016. godine je, nakon tri dana naporne igre s izvrsnim suigračima, uspio osvojiti prvo mjesto u kategoriji do 18 godina. Često igra turnire u Sloveniji, a isto tako i u Zagrebu, gdje se kroz sezonu igra Državno otvoreno prvenstvo, liga gospode, Juniorska liga, Juniorsko otvoreno prvenstvo na kojem je dva puta pobijedio i MatchPlay, prvenstvo na kojem je 2016. osvojio treće mjesto.

– Zbog toga što se može igrati cijeli život, u svijetu je golf jedan od najpopularnijih sportova. Naši susjedi iz Slovenije jako su ga dobro razvili. Imaju čak desetak terena i jako puno ulažu u juniore, No, imaju jedan problem koji je u Austriji još veći, a to su snijeg i hladnoća. Iz tog se razloga u tim zemljama golf ne može igrati cijele zime pa sve do ranog proljeća. Stoga jako puno golfera iz Slovenije, Austrije i Njemačke često dolaze kod nas na produžene vikende kako bi igrali golf. Mišljenja sam kako upravo zato u Istri treba investirati u golf terene. Kada idu na odmor, golferi uvijek traže destinacije koje nude golf igrališta i dobre restorane, a važno im je i da u blizini ima više igrališta kako bi svaki dan igrali na drugom. To je zapravo nama izvrsna prilika za cjelogodišnji turizam, ističe naš sugovornik.

Golf i turizam

Budući da bi ga ljubav prema ovom sportu mogla odvesti u inozemstvo gdje ima više prilika, mogućnosti i uvjeta, poput mnogih drugih mladih koji odlaze iz Hrvatske u potrazi za boljim životom, pitali smo ga koji su mu planovi. Rekao je da mu je želja ostati u Istri i razvijati golf u Hrvatskoj.

– Putovanja na koja idem koristim i kako bih ostvario vrijedne kontakte u golf svijetu, ali i kako bih prikupio podatke o tome kako sadržaje u golf destinacijama i njihov imidž čim više prilagoditi potrebama te skupine turista. Primjerice, koji su dodatni sadržaji potrebni u hotelima, restoranima, na igralištima i općenito u destinaciji. Isto tako zapisujem i sve za što primijetim da u drugim mjestima po mom mišljenju nedostaje i smišljam načine kako to popraviti. Naime, planiram upisati turističko-hotelijerski menadžment pa je i to dio mojih afiniteta. Usto, završavanjem studija za profesionalnog golf trenera bit ću spreman kada jednog dana, možda za desetak godina, u Istri bude više golf igrališta. Moći ću podučavati djecu ili čak možda voditi neki od tih igrališta, otkriva nam svoje ambiciozne planove mladi Porečan,

Dva bolja terena

Što nedostaje hrvatskom golfu da bi postao popularniji sport u nas?

– Prije svega nedostaju tereni. Trenutno imamo samo dva bolja terena, jedan je na Savudriji, drugi u Zagrebu i još pokoje vježbalište diljem Hrvatske. Kada bi ih bilo više, sigurno bi više mladih imalo priliku igrati te bi se kroz neko vrijeme pojavilo puno više dobrih igrača koji bi mogli sastaviti odličnu ekipu i konkurirati ostalim jačim ekipama iz Europe. Osim što bi tereni bili zanimljivi domaćima, privukli bi i velik broj turista golfera koji zahtijevaju da na svom odmoru imaju priliku igrati na više različitih terena, saznajemo od Diega.

Skup sport

U Istri, gdje se golf igralište nalazi samo u Savudriji, ovaj sport dosta košta za onog tko se njime želi baviti ozbiljno. Samo putni troškovi velika su stavka, jer to je dnevno oko 80 kilometara, i tako pet do šest puta tjedno. Znalo se desiti da su Diegovi roditelji i po dva puta na dan vozili iz Poreča u Savudriju. Već je i to odbilo druge roditelje u Poreču koji su razmišljali o tome da bi svoju djecu upisali na golf. Ali tu su i troškovi putovanja na turnire, oprema, trener … U torbi Diego ima maksimalnih 14 štapova, a jedan takav set stoji oko tri tisuće eura. Vijek trajanja štapova je tri-četiri godine. Valja uračunati i žetone za treniranje – jedan žeton s kojim se dobije 40 loptica stoji 35 kuna. A Diego po treningu potroši tri žetona, odnosno 120 loptica.

Drugi Hrvat U21

Lani je Diego imao čast predstavljati Hrvatsku na europskom ekipnom prvenstvu u Bugarskoj kao član reprezentacije, gdje su osvojili peto mjesto. Osim Bugarske, bio je u Mađarskoj na juniorskom prvenstvu gdje je bio drugoplasirani u kategoriji U21. U Sloveniji je bio drugi na turniru Trnovo Masters te nedavno na državnom juniorskom prvenstvu u Zagrebu gdje je još jednom drugi Hrvat u U21. Nada se da će ove godine imati više prilIka za igru u inozemstvu kako bi mogao steći nova iskustva te probati osvojiti barem jedan od turnira s ciljem ulaska na svjetsku amatersku ljestvicu WAGR.

Tanja Kocijančić, Glas Istre