Leonarda Šuša, majka Zorana Šuše koji je nakon više od 20 godina dijalize nedavno dobio novi bubreg, potužila se novinarima na odnos liječnika u porečkom Domu zdravlja, odnosno zbog činjenice da se, otkad joj se sin vratio iz bolnice prije tjedan dana, mora rukama i nogama boriti za njegova prava kao pacijenta.

Polog za lijekove

Zoran je otpušten iz bolnice u petak i u Poreč je stigao poslije podne. U otpusnom pismu bila je čitava lista lijekova koje treba uzimati pa je majka odmah krenula po recepte. »U to vrijeme radi samo dežurna ambulanta i ušla sam liječnici koju ne poznajem, s otpusnim pismom, očekujući recepte kojima ću podići lijekove«, rekla nam je Šuša. Neugodno se iznenadila kad joj je dežurna liječnica rekla da je to jako puno lijekova te da ih ona ne može propisati jer Zoran nije pacijent te ambulante. Štoviše, rekla joj je da u ljekarni zamoli da joj dadu lijekove uz novčani polog. »Zašto bih morala ostavljati polog za lijekove? Moj sin ima na njih pravo, bez dodatnog plaćanja. Pokušavala sam to reći liječnici, ali bez ikakvog rezultata. Na kraju je zvala ravnatelja. Nisam dobila recepte, nego uputu da u ljekarni ponudim osobnu ili polog. Srećom sam ondje naišla na apotekaricu koju poznajem, koja mi je dala lijekove na povjerenje do ponedjeljka poslije podne. Naime, naša doktorica Divna Miljan radi ponedjeljkom poslije podne. Tako je već godinama i uvijek smo s tim imali problema, jer je radila popodne baš u one dane kada je moj sin odlazio na dijalizu pa sam ja morala ići umjesto njega po naloge ili bi on uzimao slobodno na poslu«, govori Šuša, otkrivajući još jedan izvor frustracije.
Pitali smo ravnatelja Doma zdravlja Antu Ivančića je li istina da dežurni liječnik ne propisuje lijekove pacijentima, odnosno da to u ovom slučaju nije učinio. »Pacijent je otpušten u petak iz bolnice, u ponedjeljak je ponovno trebao ići u bolnicu na kontrolu, a trebao je dobiti lijekove koji koštaju između 12 i 15 tisuća kuna. Doktorica stvarno ne može tako skupe lijekove prepisati na račun svoje ambulante, jer HZZO prati potrošnju po ambulantama i ako neka od njih prekorači dozvoljeni iznos, liječnik plaća kaznu. Mi razumijemo nestrpljenje i nervozu zbog dugogodišnje bolesti i stresa vezanog uz transplantaciju bubrega, ali gospođa nije dopustila da joj pomognemo, nije htjela ni čuti o ostavljanju pologa, nego je lijekove htjela sada i ovdje. No, sve je to manje važno. Važno je da je pacijent dobio lijekove i da nitko nije oštećen«, rekao nam je Ivančić.

Nastavak neugodne priče

No, teško se složiti s tvrdnjom da nitko nije oštećen, jer u ovom slučaju pacijent nije bez problema ostvario svoje pravo na lijek. Što bi se dogodilo da njegova majka nije naišla na poznatu apotekaricu? Zoranu je terapiju propisao liječnik koji ga je operirao, a njegov obiteljski liječnik morao mu je osigurati lijekove. To što je otpušten u vrijeme kad mu njegov liječnik dva dana nije dostupan, a bez lijekova ne smije biti niti jedan dan, ne smije biti Zoranov problem. A život kaže da jest, i nije jedini. Neugodna priča ima nastavak u kojemu glavnu ulogu ima obiteljska liječnica Divna Miljan.
– Za put na pregled u bolnicu Zoran od nje nije dobio putni nalog s uključenim pratiteljem, nego bez njega. Kao da se u Domu zdravlja sile i zbog nečega nas kažnjavaju, rekla nam je Zoranova majka. Nazvali smo liječnicu Miljan i nakon razgovora s njom moramo se ograditi – možda je žena imala loš dan, jer u protivnom je riječ o nekom grdom virusu u odnosima između nje i majke njenog pacijenta. Pritisnuta pitanjima na koja nema dvoznačnih odgovora, Miljan nam je potvrdila da Zoran ima pravo na pratnju, ali da je nije dobio, no hoće nakon što se njegova majka konačno pojavi pred liječnicom. »Ja tu ženu nisam vidjela, nije došla do mene«, ponavlja liječnica. A kad smo pitali tko je Zoranovoj mami dao putni nalog ako ne ona, Miljan kaže da je to učinila njena medicinska sestra. Komuniciraju li liječnica i sestra, rade li u istoj ordinaciji ili na dva različita planeta? Čuju li ovi ljudi što govore? Miljan kaže da nije vidjela Zoranovu medicinsku dokumentaciju, da Zoranova mama zna da je mora donijeti i da će onda Zoran dobiti nalog i za pratitelja.
HZZO-u smo poslali pitanje je li u ovom slučaju dežurna liječnica, koja je uskratila recepte teško bolesnom čovjeku pod izlikom da ne smije prekoračiti limit svoje ordinacije, postupila ispravno, odnosno onako kako HZZO od nje očekuje. »Pacijentima koji se otpuštaju iz bolnica i zdravstvenih ustanova te su ustanove dužne osigurati potrebnu terapiju do početka radnog vremena njihova obiteljskog liječnika, a HZZO nema saznanja da se u tim slučajevima postupa drugačije«, piše u odgovoru HZZO-a, koji bi trebalo zapamtiti. Naime, u stvarnom životu su stvari drugačije, ali nije zgorega znati kakve bi trebale biti, da znate kome se žaliti i na kojoj adresi protestirati dok ne dobijete ono na što imate pravo.

Sniježana Matejčić, Glas Istre

Dežurni ipak izdaju hitne recepte

U Poreču se petkom poslije podne bolestan čovjek osim u hitnu medicinsku službu može javiti u dežurnu ambulantu. Liječničke ambulante izmjenjuju se u dežurstvima pa smo pokušali od nekih drugih liječnika saznati propisuju li za vrijeme dežurstva recepte i pacijentima koji ne spadaju u njihovu ambulantu. Kad u petak popodne dođe pacijent po recept za lijek, na primjer za kronično visoki tlak, dežurni liječnik u pravilu mu ga ne izdaje, jer ne može provjeriti je li čovjek stvarno kronični bolesnik i koliku dozu lijeka treba. U svakom drugom slučaju, a posebno ako je riječ o pacijentu otpuštenom iz bolnice u petak, bez dodatnih se pitanja izdaju recepti za lijekove koje mora uzimati, osim onih koje mora odobriti komisija. A na pitanje ne boje li se kazne iz HZZO-a zbog prekoračenja, kažu da u iznimnim slučajevima, kao što je ovaj, ambulante mogu među sobom riješiti problem a da pacijent o tome ništa ne zna.