"Na otoku Sveti Nikola ispred Poreča, gdje je markiz Benedetto Polesini 1886. godine dao sagraditi dvorac u toskanskom stilu prema projektu koji je napravio inžinjer Catullo Bisi, ljeti 1895. godine podignuto je prvo morsko kupalište u Poreču zvano Bagno Parentino. Zapravo povijest ovog kupališta počinje 1893. godine kada je osnovan Konzorcij uglednih ličnosti za gradnju prvog morskog kupališta. Iste godine projekt novog kupališta napravio je inžinjer arhitekture Arduino Berlam iz Trsta i potpisan je ugovor s izvođačima radova. Zidarske radove obavio je Pietro Petronio iz Pirana, dok su radove u drvu izveli domaći majstori, iz Poreča. Prilikom otvaranja kupališta na otoku Sveti Nikola u Poreču su osvanuli plakati na kojima je pisala cijena za odrasle kupače i djecu, te raspored sati tokom dana kada se mogu kupati muškarci, a kada žene. Kupalište na otoku Sveti Nikola raspolagalo je sa 24 kabine, a karte za čamac koji je prevozio na kupalište i natrag i karte za ulaz u kupalište kupovale su se u porečkoj slastičarnici Cibin.
Na kupalištu Bagno Parentino su se naizmjenično kupali muškarci i žene sve dok 1910. godine nije izgrađeno kupalište Riviera na južnoj strani grada. Tada je kupalište na otoku bilo samo za žene, dok je kupalište Riviera, koje je raspolagalo s pedesetak kabina, bilo mješovito. Kupalište na otoku bilo je 1912. godine otvoreno od 9 do 12 sati i popodne od 14,30 do 17 sati, dok je kupalište Riviera ( zvano još Santo Spirito – Sveti Duh ) radilo neprekidno tokom ljetnog dana. Iz gradske luke postojao je prijevoz kupača brodicom do kupališta Riviera ( udaljenog 700 metara, 4-5 minuta vožnje ) i do vile Materada na sjevernoj strani od starog dijela grada ( udaljene 2 kilometra, 10 minuta vožnje ). Kasnije se spominju još dva slobodna morska kupališta : Diga i Vallestrin ", zapisano je u " Povijesti turizma Istre i Kvarnera".

Odabrao: R.V.Aleksić