Poreč je privlačio izletnike i prije sto godina, početkom 20. stoljeća, evo što je tada zabilježeno:

– " Talijanski pisac Gabriele D*Annunzio posjetio je Poreč u svibnju 1902. godine. Bio je gost markiza Benedetta Polesinija u Dvorcu na otoku Sveti Nikola i tu je u knjigu utisaka napisao : Poreč je zlatni cvijet Istre ".

– " Gimnastičko društvo Poreča ( Societa ginnastica di Parenzo ) organiziralo je u srpnju 1903. godine izlet u Veneciju za 150 osoba. Putovalo se brodom "Arsa", a cilj je bio posjeta Pete internacionalne izložbe lijepe umjetnosti u Veneciji ( V-a esposizione internazionale di Belle Arti )".

– " Preko pedest članova Consorzio agrario di Pirano posjetilo je Poreč, u lipnju 1912. godine, gdje su razgledali starine grada, zakusku imali u hotelu "Riviera" i istog se dana vratili u Piran ".

– " Oko 130 članova Društva za pošumljavanje primorja i Kranjske ( Societa forestale del Litorale e della Carniola ) posjetilo je Istru sredinom 1913. godine. Putovali su brodom "Pelagosa", a pored članova spomenutog društva bilo je još delegata i uzvanika među kojima se nalazio i princ Windischgratz, predsjednik Društva. U porečkoj luci su izletnike dočekali i domaćini na čelu sa Favom – sekretarom Komisije za pošumljavanje Istre. Gosti su u pratnji domaćina razgledali Eufrazijevu baziliku, ručali u hotelu "Riviera" i nastavili putovanje za Brione, gdje su sutradan održali Godišnju skupštinu svoga društva ".

– " Prema vodiču Rine Canziani, koji je tiskan pred prvi svjetski rat, Poreč je razvijao turizam i ljeti i zimi. Ljeti je nudio kupanje u moru, izlete brodom, ribarenje, šetnje duž obale i kroz tamošnje ( borove ) šumice, dok se u hladnom dijelu godine preporučivao kao "azil posjetiocima koji žele provesti na moru južnu zimu". Tada su parobrodske pruge dvaput dnevno povezivale Poreč s Pulom na jugu i Trstom na sjeveru. Parobrodske kompanije koje su održavale spomenute linije ( Ungaro-Croata i Istria-Trieste ) imale su svoja predstavništva u Poreču. Također, dvaput dnevno saobraćao je vlak na uskotračnoj pruzi Trst-Buje-Motovun-Višnjan-Poreč i dvaput u suprotnom smjeru. Poštanski autobus je održavao vezu od porečke željezničke stanice do grada prevozeći putnike i njihov prtljag. Jednom dnevno održavana je autobusna linija Poreč-Baderna-Pazin. Vozne karte su prodavane na autobusnoj stanici 20 minuta prije polaska i to karte za prvi i karte za drugi razred u autobusu. Pošta iz Poreča za Tar i Vrsar prenošena je na konjima".

Odabrao: R.V.Aleksić