Autor: Martina Galjan, dnevno.hr 

Cijepiti se ili ne – pitanje je koje je posljednjih godina sve aktualnije. Pogotovo nakon što su se u medijima pojavila istraživanja i pojedinci koji su ukazali na dotad slabo poznatu činjenicu – procurile su informacije po kojima cijepljenje, koje se u našoj zemlji uzimalo zdravo za gotovo, možda i nije toliko spasonosno. Pojavilo se nekoliko neovisnih studija, nefinanciranih od farmaceuta, koje su cijepljenje dovele u vezu s porastom autizma, iznenadne dojenačke smrti, te brojnih infekcija. S druge strane, brojni liječnici tvrde kako se te nuspojave zanemarive u odnosu na korisne efekte koje cijepljenje donosi. Ipak, pomalo su u javnost istupili pojedini pripadnici liječničke struke koji su ukazali na činjenicu da niti jedna studija nije direktno dokazala korist cijepljenja. Usto, ti isti liječnici i sami su se počeli zalagati da se ljudima, a pogotovo roditeljima omogući slobodan izbor hoće li cijepiti sebe ili svoju djecu. Kad se osvrnemo na brojne zapadne zemlje, vidimo da je u mnogima od njih cijepljenje strogo preporučeno, no jedino se u Hrvatskoj sankcioniraju roditelji koji to odbiju, i to na inicijativu liječnika koji je takve dužan prijaviti. Kakve to probleme stvara u praksi, najbolje govori slučaj 33-godišnje majke s Kvarnera, koja uglavnom nije cijepila svoje dvoje djece. Slijedi njezina priča.

Dijete mora cijepiti, a ako se pojave nuspojave – sama je kriva!

– Naša priča počinje kada sam s kćeri od godinu dana došla u ambulantu na propisano cijepljenje. Ipak, prije svega tražila sam da me informiraju o pozitivnim ali i negativnim nuspojavama koje cijepljenje može donijeti. No, informaciju nisam dobila, već samo objašnjenje da ´o nuspojavama ne znaju puno´, te da ´svako cijepljenje nosi svojevrstan rizik, budući da je svako tijelo drukčije, te ne mogu znati kako će odreagirati´ – započela je svoju priču 33-godišnja majka dvoje djece s područja Kvarnera (identitet poznat redakciji), jedna od 200-injak domaćih roditelja koji odbijaju cijepiti djecu. Nakon toga, nastavila je, uslijedio je novi šok:

– Potom su nam rekli da smo isključivo mi odgovorni ukoliko se nakon cijepljenje pojavi ikakva nuspojava, budući da smo na njega pristali! Farmaceuti koji proizvode cjepivo a priori su oslobođeni odgovornosti – prepričala je.

Sudeći po tome, osoba je, čini se, sama kriva ako njezin organizam ne reagira dobro na cjepivo, poručila je naša sugovornica. Usto, istaknula je da su joj u ambulanti napomenuli da oni naprosto moraju provoditi Zakon, budući da nemaju drugog izbora.

Necijepljeni ne smiju u vrtić

– Koliko ja znam, po zakonu bi morali upozoriti roditelje o svim nuspojavama, no u konačnici ispada da, ukoliko nitko ništa ne pita – oni neće ništa niti reći. Moju kći cijepili su u bolnici nakon rođenja, te nakon toga sa 6 mjeseci starosti. Nakon toga mi je nismo htjeli dalje cijepiti, pa tako nije primila ni cjepivo protiv ospica, šarlaha i rubeole, kao ni protiv difeterije i tetanusa. Budući da smo tražili odgodu cijepljenja dok ne skupimo sve informacije, uspjeli smo je, pod tim uvjetom upisati u vrtić. Inače takvo što nije moguće ako su djeca necijepljenja, pa upravo iz tog razloga mlađi sin ne ide u vrtić, već je kod kuće. Nakon što je kći napunila 3 i pol godine, u vrtiću su shvatili da nije cijepljena te me pozvali na razgovor tijekom kojeg su zaprijetili da će ju izbaciti iz vrtića ako se ne cijepi. I to unatoč činjenici da nije bila ništa boležljivija od ostale djece. Štoviše, čak mi se čini da je bila i zdravija, jer smo liječnika posjećivale jednom godišnje, i to zbog prehlade ili gripe. Zahtjevala sam da prvo od Ministarstva zdravstva pokušam dobiti izuzeće od zakona. Otvoreno sam im napisala da smatram da ona ne predstavlja realan rizik za ostalu djecu, budući da su ona ionako cijepljena. Na to su nam iz Ministarstva odgovorili da ´cjepiva nisu 100 posto učinkovita, te ih zbog toga njeno prisustvo u vrtiću ugrožava´ – ispričala je 33-godišnja majka, koja je potom, uz pomoć odvjetnice, uputila tužbu  Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, i to sa željom da se ide u zakonske izmjene, te omogući roditeljima pravo na izbor hoće li cijepiti dijete ili ne. Međutim, papiri su joj vraćeni, uz obrazloženje da prvo mora iscrpiti sve pravne mogućnosti u Hrvatskoj. Pa je tako sada slučaj na Ustavnom sudu, no – bez ikakvih pomaka.

´Ako i dalje bude problema – selimo iz Hrvatske´

– Tužba je podnesena na ljeto 2011. godine, no prespori su. Tako sam ponovo slala tužbu u Strasbourg, uz obrazloženje da kod nas to presporo ide, i sad cijela priča stoji. Kći bi uskoro trebala u školu, koja je za razliku od vrtića obavezna, no svejedno ne znam kako će priča završiti. Ako nam ne odobre upis – selimo se iz zemlje – priča ogorčena majka.
Tragom svega što je iznijela naša sugovornica, pročešljali smo zakone, pa tako članak 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti strogo navodi da će s 2 tisuće kuna biti kažnjeni roditelj ´ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi´. Istovremeno, prema članku 8. Zakona o pravima pacijenata, pacijent, između ostalog, ima pravo na ´potpunu obaviještenost o mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata, svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima, te ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti´. Usto, isti zakon u članku 16. navodi da ´Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja´.

Ubrizgavaju aluminij i živu

Jasno je kako se Zakon o pravima pacijenata odnosi na odrasle osobe, dok je pitanje cijepljenja maloljetnika već problematično, i to upravo zbog novčanog kažnjavanja roditelja. Upravo se za izmjene tog zakona zalaže udruga "Život ili cijepljenje". Njihov predsjednik Ivica Galić ljut je zbog aktualne zakonske neusklađenosti.

– Ta odredba o kažnjavanju je zaostatak iz prošlih vremena, zakon je donešen i nije se mijenjao, niti su postojale namjere da se mijenja. Inače, istraživanja o štetnosti cijepljenja uglavnom su financirana od strane farmaceutskih tvrtki. Postoje i određena neovisna istraživanja, no ona nisu podržana od strane Svjetske zdravstvene organizacije, te se vode kao nerelevantna. S druge strane, nema pak niti jedne studije koja dokazuje da su cjepiva korisna za zdravlje. Cijepljenje je prihvaćeno bez puno analize, i tek su se naknadno otkrili problemi. U krv zdravog čovjeka se između ostalog ubrizgavaju aluminij, živa, formaldehid. Zapravo, to je kao da žigošete životinje! – priča Galić.

´Teško da će se išta mijenjati, roditelji se sami moraju boriti´

Specijalistica interne medicine Lidija Gajski već je nekoliko puta u medijima objašnjavala svoje stavove vezano uz cijepljenje. Podsjećala je kako istraživanja o otpornosti na bolesti kod cijepljene populacije nisu učinjena kada je trebalo, i to iz nejasnog razloga. Tada je, drži, cijepljenje prihvaćeno zdravo za gotovo. Kad je riječ o zakonskim preprekama, Gajski drži da Hrvatska u tom pogledu poprilično kaska za Europom:

– Austrija, Švicarska, skandinavske zemlje – neke su od onih u kojima se cijepljenje preporučuje, ali nije obavezno. Očito je u tim državama stupanj demokratičnosti viši nego u nas, kao i razina informiranosti. S medicinskim stručnjacima i zdravstvenom administracijom koje imamo, očito je da će se za slobodan izbor cijepljenja morati izboriti sami roditelji, odnosno oni izravno zainteresirani, budući da raste razina informiranosti i osviještenosti. Inače, iz povijesti epidemija vidljivo je da su se javljale podjednako u zemljama koje su cijepile i onima koje nisu cijepile svoje stanovništvo. Zadnjih godina zabilježena je ponovna pojava epidemije ospica u Europi i to se povezuje s padom procjepljenosti protiv te bolesti. Međutim, tu bi vezu tek trebalo dokazati. Naime, ne postoje relevantni znanstveni nalazi koji bi jasno demonstrirali korist od cjepiva, odnosno potvrđivali da cijepljena populacija ima manju šansu obolijevanja od necijepljene. Sam koncept vakcinacije stoji na vrlo klimavim nogama, masovna vakcinacija uvedena je pod vrlo problematičnim okolnostima i uglavnom na osnovi dojma, a adekvatna znanstvena istraživanja ni do danas nisu provedena – zaključuje Gajski.