Proljeće je jedno od četiri godišnja doba, nekima najdraže i najugodnije. Proljeće predstavlja buđenje prirode, početak nove vegetacijske sezone i prestanak zimskog mirovanja. U ovo doba godine se i mnoge ptice vraćaju u svoj dom iz dalekih krajeva. Proljeće za mnoge ljude označava dulji boravak u prirodi, više šetnje i aktivnosti izvan kuće.

 

Zašto je u proljeće sve zeleno?

 

Od jeseni do kraja zime u prirodi se mijenjaju boje, lišće listopadnih drvenastih biljaka postaje žuto, crveno i smeđe, a naposljetku opada.

Vegetacijski vršci stabljike i korijena prestaju rasti, pretvaraju se u pupove i prekrivaju zaštitnim ljuskama.

Jednogodišnje biljke zimu preživljavaju u obliku sjemena, dok višegodišnje vrste prikrivaju svoje pupove duboko u suhom lišću ili prezimljuju u obliku podzemnih organa. To je razdoblje u kojem biljke miruju te se njihov život privremeno zaustavlja.

Kad se temperatura zraka dovoljno podigne, biljke ožive, propupaju i procvjetaju i odjednom je sve zeleno.

A zašto je glavna boja proljeća upravo zelena i što to čini biljke zelenima?

Klorofil je pigment koji čini biljke zelenim, uglavnom apsorbira crvenu i plavu valnu duljinu sunčeve svjetlosti i reflektira zelenu boju te je glavni učesnik fotosinteze. Biljkama je potrebno da apsorbiraju što više svjetlosti jer uz pomoć svjetlosti, ugljikovog dioksida i vode one sebi stvaraju energiju u obliku glukoze te kisik.

Ako je biljkama potrebno što više svjetlosti da bi proizvele hranu, zašto se onda oslanjaju na klorofil koji apsorbira samo dio te svjetlosti?

Zašto biljke ne koriste npr. crni pigment koji bi apsorbirao sve valne duljine vidljive svjetlosti?

Razlog je taj što bi biljkama tada prijetila opasnost od pregrijavanja. Drveće ima različite taktike koje pomažu u kontroli temperature lišća; oblik lista, dubina krošnje, gubitak vode (hlađenje isparavanjem) pa tako i boja. Tamno lišće apsorbira više svjetla od lišća svjetlije boje, što znači da će također postati toplije – razlog zašto ljeti nosimo bijelu ili svijetlu odjeću. Lišće niže u krošnjama šume obično je tamnije boje od lišća na vrhu. To im pomaže da apsorbiraju više svjetla i nisu u opasnosti od pregrijavanja jer su zasjenjeni gornjim lišćem.

 

Koje su prve biljke koje rastu u proljeće i zašto ih treba čuvati?

 

Buđenje prirode najviše karakteriziraju vjesnici proljeća – biljke proljetnice – prve biljke koje cvjetaju nakon zimskog mirovanja. Te biljke privlače poglede svojim šarenilom budući rastu na šumskom tlu nerijetko još prekrivenom suhim lišćem ili na travnjacima koji se još nisu pošteno zazelenili.

Proljetnice predstavljaju buđenje i početak novog života, a imaju i važan estetski karakter. Većina proljetnica su trajnice koje prezimljavaju u obliku podzemnih organa – lukovica, gomolja ili podanka, dok njihov nadzemni dio svake zime odumire i u proljeće izrasta novi.

Brojne proljetnice se upotrebljavaju u medicinske svrhe, u kulinarstvu, proizvodnji parfema, cvjećarstvu, hortikulturi itd. Antropogeni pritisak na prirodu postaje sve veći i priroda ponekad ne može nadoknaditi sve što čovjek uzme iz nje, stoga su i proljetnice postale izravno ugrožene čovjekovim djelovanjem.

 

Jedan od glavnih uzroka ugroženosti proljetnica je njihovo branje na neodrživ način. Većina ljudi bere samo nadzemni dio biljaka (cvijet i lišće), dok podzemni dijelovi ostaju netaknuti i spremni ponovno procvjetati iduće godine.

Branjem proljetnica na taj način, one se posebno ne ugrožavaju, ali se time degradira estetska vrijednost prirode i onemogućava svim posjetiteljima prirode uživanje u njima. Stoga je proljetnice poput visibabe, ljubičice, pasjeg zuba i drijemovca ili zvončića, najbolje ne brati jer su najljepše na svojem prirodnom staništu. Sakupljanjem pak cijele biljke (nadzemni i podzemni dio), one se trajno uklanjaju sa staništa čime se značajno utječe na veličinu njihovih prirodnih populacija.

 

Prema Pravilniku o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta (NN 114/2017), za njihovo sakupljanje u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

Dopuštenje nije potrebno ishoditi za sakupljanje zavičajnih divljih vrsta za osobne potrebe.

Sakupljanjem za osobne potrebe smatra se sakupljanje do najviše 5 komada podzemnih dijelova, 5 stručaka (obuhvat palca i kažiprsta) stabljika biljaka s listovima i/ili cvjetovima, 2 kg stabljike, 1 kg listova, 1 kg cvjetova, 0,5 kg sjemena, 10 kg plodova te 0,5 kg pupova pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju. Što se tiče šparoga, konkretno oštrolisne šparoge (Asparagus acutifolius L.) koja se koristi za jelo, ona se može slobodno sakupljati za osobne potrebe i za prodaju. S druge strane, bljušt se može brati jedino za osobne potrebe i to prema gore navedenim količinama.

 

Proljetnice: kockavica (Fritillaria meleagris L.), velecvjetni kukurijek (Helleborus niger L.) i Blagajev likovac (Daphne blagayana Freyer) svrstane su u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske kao osjetljive vrste. To znači da im prijeti visoki rizik od izumiranja u prirodi, te su one strogo zaštićene vrste.

Takve vrste se ne smije brati, rezati, sjeći, iskopavati, sakupljati ili uništavati osim za znanstvena istraživanja uz posebno dopuštenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

 

Osim antropogenog utjecaja, ostali razlozi ugroženosti proljetnica su:

• izravno uništavanje staništa u vidu širenja građevinskih područja, proširivanja obradivog područja, krčenje šuma, odvodnjavanja i melioracija područja

• nestanak oprašivača (pčela, bumbara, leptira…)

• prirodna vegetacijska sukcesija (zarastanje travnjaka) uslijed prestanka košnje i ispaše

• invazivne strane vrste

 

Vrlo je važno odgovorno se ponašati prema prirodi, i nikad ne treba uzeti više nego što priroda može dati.

Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.

 

Autorice CIV tim Barbara Sladonja, Danijela Poljuha, Mirela Uzelac, Danijela Damijanić